u okolici Jeruzalema. U proroke je pozvan vrlo rano, kao mladić, za vrijeme vladavine kralja Jošije . U to vrijeme slabi asirska velesila. Tako je Judeja mogla spokojnije živjeti, a Jošija je

kralja Jošije. U to vrijeme slabi asirska velesila. Tako je Judeja mogla spokojnije živjeti, a Jošija je sproveo vjersku obnovu 622. No, mir nije dugo trajao. Na istoku se diže nova velesila ,

. Treči značajan izvor Petoknjižja je deuteronomistička predaja ( D ), nastala za kralja Jošije , kratko nakon početka babilonskog sužanjstva ( 598. godine ). To je najsloženija predaja koja

prorok djelovao prije proroka Jeremije, u vrijeme djetinjstva i mladosti judej skoga kralja Jošije ( polovicom VII. st. pr. Kr. ). U to je doba Judeja bila izravno ovisna o Asiriji, a njome su dotad

ovisna o Asiriji, a njome su dotad vladali bezbožni kraljevi Manaše i Amon. Tek stupanjem Jošije na prijestolje i slabljenjem Asirije budi se, u vrijeme Sefanijino, nada u obnovu naroda ali i u

su vrijeme u Jeruzalemu kao vođe pre poznati Zerubabel iz potomstva Davidova i veliki svećenik Jošija , te se oko njih isplela mesijanska nada naroda. Tekst kojim se otvara ova liturgijska godina i

, 6 - 7 ). Kao godina njegova poziva općenito se prihvaća 627. pr. Kr., u vrijeme vladavine kralja Jošije . Bio je mlad, nježan i osjećajan. Imao je nježnu dušu za ljubav, a bio je od Boga poslan da čupa i

rodi Ahaz. Ahazu se rodi Ezekija. 10 Ezekiji se rodi Manaše. Manašeu se rodi Amon. Amonu se rodi Jošija . 11 Jošiji se rodi Jehonija i njegova bra? a u vrijeme progonstva u Babilon. 12 Poslije

Novom zavjetu citiran samo jednom ( Mt 13, 41 ). Prorokovao je za vrijeme reformatorskog kralja Jošije , tako da je živio negdje istodobno kad i prorok Jeremija. No Sefaniju nije toliko zanimala

nije prihvatio. U ovonedjeljnom tekstu Jeremija izjavljuje kako je za vladavine kralja Jošije ( 626. godine pr. Kr. ) duboko u sebi osjetio proročki poziv. To je njemu bio znak da je Bog na njega

manju vrijednost u usporedbi s velikima prorocima. Sefanija je djelovao za vrijeme kralja Jošije ( 639 - 609 ). Njegovo ime znači: Jahve koji štiti. Sefanijina knjiga ima, osim uvoda ( 1,1 ), još

mlad ( Jr 1,6 - 7 ). Kao godina njegova poziva prihvaća se 627. pr. Kr., u vrijeme vladavine kralja Jošije . Po naravi je bio blag, mekan, osjećajan, prava pjesnička duša. On sudbinu svoga naroda

slabi asirsko okupatorsko carstvo. Tako je Judeja mogla sigurnije i mirnije živjeti. Kralj Jošija ( 640 - 609 ), uvodi reforme, kako svjetovne, tako i vjerske. On uvodi centralističku vladavinu

nastoji se ostvariti Božji socijalni poredak. Kao narod ljubiti Boga Ugovor na koji se kralj Jošija zajedno sa svojim narodom obvezao u jeruzalemskom hramu započinje slijedećim riječima: » Čuj

. Najveći procvat ovo je kraljevstvo doživjelo u doba kraljeva Ezekije ( 716. - 687. pr. Kr. ) i Jošije ( 640. - 609. pr. Kr. ), koji su uspjeli centralizirati državnu vlast, obilno se pritom služeći i