, Reda vitezova Ružice grada iz Orahovice i Belog Volka iz Slovenije. Sigismunda Luksemburškog i kraljice Barbare Celjske prisutne su udruge pokazale svoje predstave. Tako su Tahjyevi puškari

Mlečani koji žele poništiti Zadarski mir iz 1358. godine. Kad je ženidbom 1387. postao hrvatsko-ugarskim kraljem Sigismund (Žigmund) Luksemburgovac, a 1391. umro Tvrtko I., zapravo obnovitelj stare hrvatske države, hrvatski otpor bio je

da civilizirano živimo.) Dakle, valja imati na umu kad i gdje je knjiga objavljena, a nije zgorega poznavati lik i djelo Sigismunda Schlome Freuda. Evo uvodnog pasusa:

, posjed Zabok, kao i kolatorsko pravo nad župom, dolazi u vlasništvo njegovog zeta Baltazara Vojkovića od Klokoča. Sigismund Vojković - Vojkffy započeo je 1782. gradnju župne crkve na današnjem mjestu. Crkva je dovršena 1805. Tokovi riječnih

na lomači. Najpoznatiji izdanak porodice Herberstein, koja se u Lupoglavu zadržala više od 150 godina je svakako Sigismund Herberstein (1486 - 1566) vojnik, diplomat i pisac, čovjek koji je kao izaslanik cara dva puta putovao u Rusiju, te je

se vjerojatno, sve do svršetka XVI. st., mali zaselak Mirča. Prvi je put spomenut 1430. godine u jednoj odluci kralja Sigismunda . Iako je Mirča još jednom bila zabilježena, i to na mletačkoj graviri iz 1650. god., vjerojatno su njezine malobrojne

samostan. U 13. st. naselje je dobilo status slobodnog trgovišta (oppidum Ivanich), što je 1405. potvrdio kralj Sigismund Luksemburgovac.

je cara Amurata. Sigismund , kralj ungarski, dođe s vojskom u Bosnu, osvoji Srebrnicu i mnoge druge gradove i varoše po izdaji bana Hrvoja, suproć

grada, ali kralj ungarski smutljivcem činio je glave odsići. Sigismunda , uteče se caru i od njega primi pomoć protiva Ostoji, kralju bosanskomu. Cića toga nevirna dila digla se je silna vojska

šumi zajedno sa Ivom Kuhnom, Zvonimirom Richtmanom, Ivanom Korskim, Viktorom Rosenzweigom, Alfredom Bergmanom, Sigismundom Krausom i Simom Crnogorcem, koji su iz logora izvedeni na gubilište kao taoci za odmazdu zbog ubojstva redarstvenog

, održano 1397. godine zapisano je u povijesti hrvatskog naroda kao Krvavi sabor križevački, jer je tadašnji kralj Sigismund Luksemburški, zvani Žigmund, na prijevaru pogubio hrvatske velikaše na čelu s banom Stjepanom Lackovićem.

. U XVIII. st. obitelj Vojković doživjela je svoj vrhunac, jer su 1763. stekli grofovsku titulu, a jedan njihov član, Sigismund Vojković-Vojkffy, vršio je službu kraljevskog komornika i bio čak zapovjednik dvorske straže na dvoru carice Marije

djelomično prelazi u vlasništvo obitelji Gorjanski, 1381. i 1396., a cijeli nakon smrti Nikole Berzete 1401. Sigismund u pismu iz 1419. daruje Gorjanskima posjede u vukovskoj župi i pola posjeda Monoštar, kao i patronatsko pravo nad

u XIX st. Sigismunda I (1506. - 1548.), težine 5,3 gr. Za Sigismunda III (1587. - 1632.) kvaliteta srebra je opala. U XVII-XVIII st. S. je

. Sechsgroscher). Srebrni novac od 6 groša, kovan od poljskog kralja Sigismunda I (1506. - 1548.), težine 5,3 gr. Za Sigismunda III (1587. - 1632.) kvaliteta srebra je opala. U XVII-XVIII st. S. je kovan i u Prusiji, gdje je pri kraju kovanja težio