knjige. Spomenutim magima hrvatske medijske scene Đuretićev roman odgovarat će vjerojatno i manje jer funkcionira po nekoj logici imanentne diverzije, a ne kao izravna polemika. Prije svega, riječ je o stilski, konstrukcijski i karakterizacijski savršenu uratku. Đuretićeva rečenica je njegovana, daleko od artificijelnosti, sposobna nenametljivo i istodobno dojmljivo dozvati pred čitatelja svijet o kome pripovijeda. Konstrukcija pripovjedne građevine transparentna,

su vrhovi međusobno različiti. Dva vrha u i v grafa G su povezana ako postoji \ left (u, v \ right) - put u G. Graf je povezan ako su svaka dva njegova vrha povezana. karakterizacijski teorem.

vraćamo na problem žanra. karakterizacijski poticaj, ali i način kreiranja tzv. graničnih situacija (životna opasnost). Zato on ovdje, kao i pretežno u svojim filmovima, koristi ' razliven ' (naspram ' čvrstog ') pristup žanru (po terminologiji Hrvoja Turkovića protožanrovski

robot Marvin. Uglavnom, jedina ženska članica posade, okružena trojicom muškaraca, našla se u sličnoj situaciji kao djevojčica Dorothy u "Čarobnjaku iz Oza" (" The Wizard of Oz "). Međutim, dok je tamo Dorothy središnji lik koji karakterizacijsku strukturu drži na okupu, ovdje takvog lika nema. Istodobno, interakcija četiriju više-manje ravnopravnih likova ne funkcionira, iako je svaki od njih izražajno profiliran i doima se kao da bi mogao biti nositeljem zasebnog filma.

i južnohrvatsko tlo. Jasni pokazatelj makrostrukturalnoga narativnog uporišta u modernističkom postupku jest vremenski i karakterizacijski diskontinuitet pripovijedanja, ili preciznije rečeno odsutnost vremenske i karakterizacijske kompaktnosti. Zapravo, strogo gledajući, Dvori od oraha i nisu roman u užem smislu, nego zbirka labavo povezanih novela čiji su protagonisti odabrani po nekom spontano-asocijativnom ključu, što opet upućuje na modernistička

pokriva raznolika zemljopisna područja, pri čemu je glavnina zbivanja smještena na bosanskohercegovačko i južnohrvatsko tlo. Jasni pokazatelj makrostrukturalnoga narativnog uporišta u modernističkom postupku jest vremenski i karakterizacijski diskontinuitet pripovijedanja, ili preciznije rečeno odsutnost vremenske i karakterizacijske kompaktnosti. Zapravo, strogo gledajući, Dvori od oraha i nisu roman u užem smislu, nego zbirka labavo povezanih novela čiji su

tzv. razvoj likova nije ni u kakvoj nužnoj vezi s činjenicama života i realizmom, nego je mnogo češće dramaturški konstrukt na kojem osobito inzistiraju (pro) hollywoodski scenaristički štreberi. Problem filma nije u protagonistovoj karakterizacijskoj jednoličnosti, nego u njegovu definiranju, mehaničkim mijenama onog što ga određuje. Isprva, on je usredotočen na posao i sina, oboje, kako se čini, iz čistog ljubavnog interesa. Onda u jednom trenutku, kao grom iz vedra neba, dolazi

je što on spada u sferu uobičajeno shvaćene normalnosti, odnosno može proći kao realistički utemeljen lik, dok je ona izrazito komedijski pomaknuta, što nipošto ne znači da osobe takve mentalne strukture u zbilji ne postoje. Uglavnom, karakterizacijska strategija Coenovih u Spaliti nakon čitanja podjela je likova na normalne i pomaknute.

trajao 100 minuta, Jacksonov je gotovo dvostruko dulji. Svoj trosatni ep Novozelanđanin je podijelio u tri jasno razlučive cjeline. U prvoj trećini, koja se zbiva u New Yorku i na brodu koji putuje prema tropskim morima, besprijekorno je karakterizacijski postavio niz pobočnih te glavne (ljudske) likove filmskog režisera Denhama (Jack Black), njegovu glavnu glumicu Ann (Naomi Watts), te dramatičara i scenarista Jacka Driscolla (Adrien Brody). Druga trećina filma zbiva se na kobnom

ljudi, zaštite njihove imovine te zaštite vodnih i o vodi ovisnih ekosustava. Plan obuhvaća dva vodna područja na teritoriju Republike Hrvatske: vodno područje rijeke Dunav i jadransko vodno područje. Za oba vodna područja izrađeni su karakterizacijski izvještaji u kojima se provela analiza značajki vodnih područja, odnosno utvrđivanje prirodnih značajki svih voda, pregled utjecaja ljudskih aktivnosti na stanje voda te ekonomska analiza korištenja voda, a na temelju toga

radova prikazano na Danima hrvatskog filma. Najviše je pažnje izazvao kratkometražnim dokumentarcem Zapisi jednog nevjernika iz 1994., u kojem je ironizirao opću pomamu za papom prilikom njegova posjeta Zagrebu, a pamti se i karakterizacijski ekspresivan te narativno dobro elaboriran, no u završnici dramaturški zbrzan 20 - minutni igrani rad Trgovci srećom. Naslov tog ostvarenja, preuzet od sjajne pjesme Filma s njihova prvog albuma, poveznica je s Ravno do dna, koji je

smještajem radnje u jedan jedini ambijent (Petrina spavaća soba) i kompozicijom od 5 činova (međusobno jasno odvojenih zatamnjenjem / odtamnjenjem). Fassbinder nije ni pokušao »otvoriti« te zadanosti, nego je prostorno-vremensku i karakterizacijsku zgusnutost predloška iskoristio za psihološko intenziviranje likova i njihovih odnosa. Fluidna režijska izvedba, odn. dugi kadrovi s mnoštvom vožnji i panorama, te majstorskim korištenjem odraza u zrcalu za širenje skučena

ovjenčana adaptacija znamenite fantasy trilogije J. R. R. Tolkiena, no« Ljupke kosti »su nažalost neosporno dosad najslabije Jacksonovo redateljsko ostvarenje.. (sat-multimedia.hr). Riječ je o dramaturški prilično konfuznom, karakterizacijski površnom i nepotrebno crnohumorno odmaknutom (lik otkačene bake u izvedbi Susan Sarandon), na momente sugestivno no u cjelini nenadahnuto i dobrano zbrkano režiranom te povremeno nepodnošljivo kičastom i patetičnom križancu

pripadnika navijačkog puka. Njegova priča, kojom nakon središnje epizode Zvonimira Jurića (kojom je razvikani cooler sa zagrebačke Akademije još jednom pokazao da je njegov talent debelo precijenjen, iako je narativno i karakterizacijski ipak ostvario napredak u odnosu na promašeni debi Onaj koji će ostati neprimijećen) film završava, razorna je studija patrijarhalnog primitivizma i mizoginije, izvrsno režirana de facto u jednoj jedinoj prostoriji. Naime, nakon što

na Zafranovićevu? Ono što nedostaje cijelom Spielbergovu filmu: uporište u snažnoj interakciji protagonista - oca i njegovo dvoje djece, čiji su suodnosi lišeni elaboracije i imalo punije sadržajnosti. Bez sadržajnog punjenja na karakterizacijskoj razini Spielberg nema kontekst kojim bi uspostavio odgovarajući kontrapunkt odnosno prožimanje individualnog (obitelj) s općim (američko društvo, u širem smislu čovječanstvo). Također, u filmu ne postoji ni trunka političke