o plemenitom narodu i zločestoj vlasti, iluziji koje se Hrvatska ne može osloboditi još od vremena Ivice Kičmanovića i kumordinara Žorža, najnerealističnije od svih zabluda hrvatskog realizma. Na psihoanalitičkoj ravni postoji još jedna takva

. Svoje radove objavljuje također i u "Ilustriranom listu" i "Koprivama" pod raznim pseudonimima - Kage, Kumordinar Žorž, Pik, Pub itd. U "Koprivama" objavljuje šaljive dogodovštine o zagorskim "plebanušima" pisane u kajkavskom

toga našega rođaka "gospodin jinoš Jurić ", a poslije, čini se po vlastitom naputku njegovu, valjalo ga zvati" gospon kumordinar Žorž pri lustrišimušu "... Gospodin dakle "kumordinar Žorž" običavaše svake godine božićevati na našim, seljačkim

čini se po vlastitom naputku njegovu, valjalo ga zvati "gospon kumordinar Žorž pri lustrišimušu "... Gospodin dakle " kumordinar Žorž "običavaše svake godine božićevati na našim, seljačkim brdinama. Tu bi on, doduše, pokazao se po onoj: Omnia mea

brdinama. Tu bi on, doduše, pokazao se po onoj: Omnia mea mecum porto, ali taj omnia mea vrlo je mnogo značio i vrijedio. Kumordinar Žorž došao bi u naš prnjavor sa silnim prstenjem na desnoj ruci, koja bijaše uvijek gola da svatko vidi i sudi po njoj

ceste što vodi preko brda od jednoga do drugoga podnožja... Konačno onaj miris što čudnovato zaudara od gospodina kumordinara ... Čudnovato, da: vonj ko da si gnojnicu tamjanom potkadio... Seljaci bi se pogledavali, trkali ramenima ili nogama,

negda proreći: što će sve biti danas-sutra naš Jurić Lijepo li ti ga njemu Sretna li majka štono ga rodila Hm, hm, hm... - A kumordinar , stanovitim osobitim njuhom zadišav i osjetiv takvo laskavo šaputanje, uzdigao bi jošte napetije jaku debelu glavu

doba ili o velikim svecima znadu za bolji zalogaj, tako je toga u velike gospode na pregršte svakoga dana... Gospodin kumordinar Žorž dao je to osobito oćutjeti momu ocu: pritegao bi ga često od težačkoga posla da o podne i navečer pere tanjure s

kukavni rođače, što je gospodski život i da znaš pripovijedati u našem prnjavoru kako li živi u lasti i slasti gospodin kumordinar Žorž, prvi pod lustrišimušom Gle, uživaj pa pamti Muž na vašim bregovima kada iscmari purana žilavog poput kobile,

to i ljudski zalij rumenikom štono se krijesi poput sunca i kakvom nijesi i nećeš kvasiti svoje mužačko grlo - pridodade kumordinar a nos mu se već crvenio i noge popikavale, nakon što su lustrišimuš poslije objeda zahrkali kano top... Kada je mom ocu

njih danas-sutra biti? Na ono malo zemlje ne mogu živjeti. U dvokrilom, klimavom kućerku bit će im tijesno - - Gospodin kumordinar stao zijevati te iznenada mahne rukom i prekine dugački uvod moga oca: - Šta je, Jožice? Kano da si počeo svojim masnim

Kraj toga rođak mi je... Ustrpi se, Jožice, danas ćemo već saznati na čemu smo I poslije večere priopćio je momu ocu kumordinar Žorž da je sve kazao milostivomu. A oni se najviše čudiše tomu da Ivica zna pisati kano "promuškomuš" i da već više

Ovomu je društvu svrha: pobožnost, čedna književnost, podupiranje siromašnih i nemoćnih te zaštita životinja... Kumordinar i moj vrijedni rođak Žorž čitav dan bijaše zabrinut i neprestance mrmljaše kimajući zamišljeno: - Tako me srce boli,

prava lucida intervalla "kada su lustrišimuš postali slab i mekan poput putra ", kako bi dosjetljivo znao ustvrditi kumordinar Žorž. - A tako isto reći će i slavni Bombardirović Šajkovski, aliter "Imbrica Špiček iz Volovšćine" - dokrajčim ja s

zaokružio žamor, već izlijeću mirisnim zrakom radosni usklici, već dršće i leprši glasan smijeh i tiho pjevuljenje. Kumordinaru Žoržu napele se lične mišice, a žile mu se nadule na debelom obrijanom vratu s posvemašnje unutarnje jinuške