- i vlastelin u Radakovu, nadalje Štefica pl. Petrović, županijski sudac i vlastelin brdovački, napokon Lacko pl. Kuntek de St. Pal, nekad honorarius jurassor, a sada općinski bilježnik; sve same sijede glave, udovci, sve takovi koji

podjašprišta Ercigonje, koji je radi ponoćne mise morao ostati kod kuće. Mjesto njega ravnao je Lacica Kuntek . Nije bio doista govornik u evropskom smislu riječi, no mi to i ne zahtijevasmo. Ta bilo je samo po sebi tako ugodno

pak, sveudilj blijed, kiselo se nasmiješi, ali ne mogaše ni jedne riječi izustiti. Batoriću ne bijaše milo što je Kuntek prevrnuo u šalu pa uozbiljiv se počne latinski govoriti: - Mislili vi što vam drago, međutim i ja ne vjerujem da se duhovi

me karta voli. Uz igru nismo zaboravili čašu. Lacica, koji se nije kartao, morao je imati brigu da ni začas ne ožednimo. Kuntek nije nikad igrao, jer mu je njegova žena strogo zabranila dotaknuti se ma kakvih karata. Mirio je zato srce vinom. - Vino

. Ercigonja je to poricao i uvjeravao da gospođi Bibijani ne treba takve manipulacije, jer ona uopće ne dopušta da Kuntek ikada ma samo i novčić kod sebe nosi, te da seljaci pristojbe za pisane molbenice ne plaćaju Kunteku u ruku nego gospođi

napisal? To košta dva forinta - ja drugač neću - A seljak bi platio kako je gospođa Bibijana rekla, i poslije se ispričao Kunteku što mu ne može dati dvadeset novčića. - Gospa su zeli se - a Lacica plašljivo zamahao objema rukama neka zaboga ne govori

oholim, nije moja zasluga - sve to ona stara sirotica - pa glete - i ovaj kaput i ove hlače - sve je to ona skrojila i sašila. Kuntek čisto gizdavo pokazivaše na svoju odjeću, i ja pogledam taj kaput od siva sukna, više nalik vreći nego li odjeći,

volio mladih ljudi, a istom tako sigurnih i samosvjesnih velikana. - Poštenja mi, nikada nisam još napisao da sam pl. Kuntek de Szent Pal - umiješa se Lacica koji je teško već sobom vladao, tako su ga ljutili začuđeni Fučkovi pogledi na njegov

sve puno. Ercigonja je sa svojim gostima došao još prije nas. Bio i magnificus Radičević i Štefica Petrović i Lacica Kuntek i gotovo svi drugi susjedni vlastelini i župnici. Stariji popovi bili su u uskim hlačama i visokim čizmama, a mlađi bez

ravnam. Stoga ću po starom zagorskom običaju umoliti prijatelja Lacicu, neka nas on ravna. Živio stolaravnatelj Kuntek - Živio - živio - odazove se cijelo društvo, kucajući se svi međusobno i sa kućedomaćinom i stolaravnateljem. Lacica

odvratio Batorić Kunteku, što se usudio da od vrućine zijevne. - Neka te nosi - - zavikne napokon illustrissimus, kad je Kuntek i po trećiput zijevnuo, pa jednako brisao gusto obraslu glavu svojim ogromnim, crvenim rupcem i štoviše, otpustio

, te od daleko uglednijih i starijih vlastelina strogo zahtijevao također za sebe svoju "Velemožnost ". - Lacica Kuntek glavno nije bio kod njega u milosti, što mu je taj naslov uskraćivao i tvrdio da nikako ne može biti "magnificus ", dok je

dovrši izreke, tek povuče iz lule i duhne silan dim. A u dvorištu zadrglja štropot od kolica i začas eto na vratima Lacice Kunteka . - Eto mene, illustrissime domine Došel sem, da pitam, idu li gospoda zutra? - Kaj bi i ti? - Nekak - ako me zemete sobom. -

tebi ću morati ovaj koji dan na sud. Moram da tužim dva tri seljaka za dužnu gornicu, a i onoga pospanca - lijenčinu Lacicu Kunteka - nije još učinio jedan kontrakt. - Dobro - dobro - dakle kada nas čekaš? - Kada? - Kada? - Ta - najvolio bih odmah, ali ta

ne bijaše lovac, svi se nadasmo obilnu plijenu - tobože nema u njega tko da ubija zvjerad. Osim lovaca dođe i Lacica Kuntek , koji je napokon na brzu ruku svršio Cintekove kontrakte i mogao tako mirne duše i čiste savjesti k Cinteku. Naši lugari