na sunce da se malo stepli, pa s njon na friški kruv. Ajme liposti E, jutros san iša u Konzuma, tražin, tražin, a onda mi jedna
(i žrtve) modne industrije: liposti još se hvale; zlatne kose, drago lice, ljuven pogled ke su
¶ lipotu i nježni biceps bi sigurno zapamtila..: D
. liposti ¶
na Pazar, tamo svi neku pazarušu koja liči Servantesovoj liposti časte baš tim epitetom, vidiš da nešto sa Servantesom nije u
tej strile, od veće kad se uzdah u moje, jaoh, sile, dobrota s liposti ke slomi u meni ljuvenom kriposti, s kojom se rvat ni, koje
nje ures; ma blažen zadosti, komu da dobra čes nje rajske liposti i rajski nje ures u slatkoj ljubavi uživat na travi
rajski nje ures u slatkoj ljubavi uživat na travi liposti anđelske sve vidit, od ove mladosti na lice ktjej pozrit,
svitlosti zgar zatre zlu oblas hude nemilosti, ka u toj liposti , ka suncu odsiva, mojojzi mladosti ufan ' je sakriva; ter se
oda sve gizdave mladosti mre ranjen, jaoh, od tve anđelske liposti ; srdačce omehčaj, dragoga pomili, ne čini, smrtni vaj da ga
zani; sad za me ne haje, boli se a mnom svit; u gizdah ma traje liposti svoje cvit; u pjesneh provodi vesele sve danke, a mene smrt
lip obraz, lip obraz, svitlosti ki suncu odsiva, a rajske liposti lipotom dobiva, u komu samu smrt dobiva nemilos, ka me će
hoće me umorit; i mene tamnosti obujme sve tada bes tvoje liposti , ka život moj vlada. Oto tebe izbavi i uze i strila, moj cvite
staviti mu vjeru, cvite moj? Ma tko bi ikad mnil izbrana liposti , da taj tvoj ures bil skriva sve gorkosti? Ne mogu vjerovat,
ŠUMIČIĆ. Gizdava mladosti, ka grozne suze treš za mojom liposti i priku smrt kuneš, koja ktje potlačit u vrime, kad ctješe