bez spremnosti na žrvtu. ljubljenoga , jest trenutak molitve. U molitvi je doživio Očev govor kojim ga podupire u poslanju. Štoviše u njemu je sva Očeva

Svjetskog dana mira (1968 - 2008). Plod providnosne intuicije pape Pavla VI., nastavljena velikom zauzetošću moga ljubljenoga i časnog prethodnika, pape Ivana Pavla II., proslava ovoga dana ponudila je tijekom godina mogućnost da Crkva, putem

Cochen, tiskano s crkvenom dozvolom izdano u Lahni, 10 lipnja 1953. Merkel) ljubljenoga Sina na zemlju. 2. Za tvoj spas Duh Sveti pretvara kruh i vino u pravo tijelo Kristovo i u pravu Krv Kristovu. 3. Zbog tebe

kao svojemu dobru i suosjećajući s drugima u nevolji, da ni u čemu ne dajemo nikakve sablazni. ljubljenoga Sina svoga, Gospodina našega Isusa Krista, daj nam danas: na spomen, na razumijevanje i na poštivanje ljubavi koju je

na dar onoga koga ljubi, koliko na ljubav, kojom se daje dar. Više gleda na ljubav nego na vrijednost, i milija mu je osoba ljubljenoga nego svi darovi. Plemenita ljubav ne smiruje se u daru nego u meni iznad svih darova. Nije zato sve propalo, ako katkad

Kralju neba i zemlje, ljubljenoga Sina,

sreća. Naš razum će se smiriti i prihvatiti kako ne obuhvaća božansku bit. Tad će ljubav; vječno ponizna, ljubit svoga ljubljenoga

. Do vijeka neće on posrnuti: u vječnome će spomenu biti pravednik. ljubljenoga , ubiju ga i izbace iz vinograda.

ga. Trećega također posla: njega ubiše. Tako i mnoge druge: jedne istukoše, druge pobiše.« ljubljenoga . Njega naposljetku posla k njima misleći: ' Poštovat će sina moga. ' Ali ti vinogradari među sobom rekoše: ' Ovo je

konkretnim životom, sa svojim životom hodočasnika u ovom svijetu, pažljivo razlikujući znakove prisutnosti Ljubljenoga za kojim je čeznuo svim svojim snagama.

čovjek nisu jedan bez drugoga; oni tvore par. "Bog je po svojoj prirodi ljubav koja ne može niti hoče postojati bez svoga ljubljenoga ... stvaralac i stvoreno su korelativni pojmovi ". (Duh i zbilja). Zanos je svojstven stvaralačkom činu u čistome

kao da nema nijedne druge duše na Zemlji s kojom bi dijelio svoju brižnu pažnju, nijedne druge duše za koju bi dao svojega ljubljenoga Sina. (Put Kristu, str. 87) Gospodin nikome ne nameće terete koji bi bili teški za nošenje. On procjenjuje svaki teret

: a to je ljubav i prema onima koji toga uopće nisu dostojni, to je ljubav koja nije rezultat nekih vrlina ili zasluga ljubljenoga , nego ta ljubav proizlazi jednostavno iz činjenice da je onaj koji ljubi izabrao upravo takvu životnu opciju,

sebična, a ljubav je bitno nesebična. U ljubavi se požuda mora pretvarati u požrtvovnu žudnju kojoj je više do toga da ljubljenoga usreći nego da sebe zadovolji. Don Živko Kustić u Jutarnjoj propovjedi o sv. Valentinu

obavijenima maramom, znate onom kojom se nekada prekrivalo lice ožalošćene udove na posljednjem ispraćaju svoga ljubljenoga ... I odjednom se pokrene bujica riječi, koje ne stignem prenjeti na papir zbog brzine kojom nalijeću, i silinom