se zli duhovi pokoravali, u svom mjestu ozdravio jesvega nekoliko nemoćnika stavivši na njihruke. Unatoč svemu što su Nazarećani čuli o Isusu, oni u njemu nisu vidjeli proroka nego drvodjelju. Isus se čudio njihovoj nevjeri, a kad ih je usporedbom o

" u smislu odbacivanja. Iz pitanja: "Kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama?" (r. 2 b) slutimo da su Nazarećani zaželjeli čudesa kao priredbu: neka Isus i u Nazaretu učini ono što je činio u Kafarnaumu (usp. Lk 4, 23), a on se služi

važnost poslušnosti Božjoj Riječi. Božja Riječ može nam se svidjeti, možemo povlađivati govorniku, kao što su Nazarećani učinili Isusu, ali uopće ne moramo imati nakanu živjeti po toj Riječi niti dopustiti Isusu da nas zaista oslobodi. Isus

grad Nazaret "ne mogavši ondje učiniti nijedno čudo ", veli Evanđelje. Ništa nije mogao učiniti jer tu nije bilo vjere. Nazarećani nisu vjerovali jer nisu htjeli vjerovati. Već prije nego je stupio u selo, prije nego su uopće čuli njegove riječi, oni

, sa svim radostima i tugama, sa svim ružičastim i sivim njegovim mijenama. To je i razlog što ga njegovi sumještani, Nazarećani , kod njegovog javnog nastupa ne mogu i ne žele prihvatiti kao išta više od običnog sina drvodjelje.

ga gnjevni odveli na rub brijega da ga pogube, no Isus im je umakao, premda će oni svoj naum, kasnije, doista ostvariti. Nazarećani nekoć i mi danas lakše prihvaćamo Isusa iz Nazareta, nego Isusa Mesiju, Sina Božjega, Spasitelja.

smo čitali u Evanđelju. Pa zar je toliko nerazumljiv ili ga mi uporno ne želimo saslušati. Mi mu možda ne pristupamo kao Nazarećani koji su htjeli da im malo razbije dosadu, ali ćemo svejedno, kroz naučenu kurtoaziju, pristupiti kroz neka obećanja da

prednost, poznavanje i življenje zajedno, ljudska blizina, postalo je prepreka za istinsko životno obogaćenje. Nazarećani su tako sami sebe osiromašili ne prihvaćajući darove koje im je Bog ponudio kroz njihova sugrađanina Isusa.

čudesne znake, koji govori kako nikad nitko do tada nije govorio, u kojemu je božanska Sila kojom liječi svaku bolest. Nazarećani ostadoše zbunjeni, pitaju se: »Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana?« Čudili su se, ali istodobno bili i

da smo to učinili već mi, njegovi znanci i sumještani, koji ga odmalena poznamo, ili bar tako uporno mislimo. Nazarećani i Izaiju i Iliju i Elizeja. Udovica, koja se od svog uboštva zajedno sa sinom već spremala umrijeti, primila je čudesni

puta poimence. O njegovu zanimanju doznajemo iz Svetoga pisma Novoga zavjeta. Sv. Matej Evanđelist piše kako su se Nazarećani divili Isusovu nastupu u njihovoj sinagogi i pitali se: ' Zar on nije tesarov sin ' (Mt 13,54). U Sv. pismu ne ćemo naći ni

bude rekla: "Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina" (Lk 1,45). Nazarećani odbijaju Isusa upravo zato jer je Marija njegova majka. Ovaj tekst pokazuje kako poznavanje Isusa samo kao čovjeka (

se nije bojao biti Isus u svome kraju. Pa i kada je to značilo nevjeru i odbacivanje. Koje su sve razloge mogli navoditi Nazarećani kao dokaz da je mladi drvodjelja ipak tek običan čovjek, njihov zemljak? Ako ostanemo kod tvrdnje da smo svi mi dobrim

kao Božji pomazanik Mesija u svom gradu Nazaretu i cijelom svijetu; Duh gospodnji na meni je jer me pomaza. Njegovi Nazarećani nisu ga shvatili, štoviše htjeli su ga ubiti i zato on tamo ne učini ni jedno čudo. Ponekad se i nama dešava isto, ne

prvi poglavar bio gnostički Adept po imenu Petar. Pavao iz Tarsa također je pripadao toj crkvi. On je bio Nazarećanin. Nazarećani su bili jedna druga gnostička sekta. Prvobitna kršćanska crkva bila je pravo ezoterijsko stablo iz kojeg su nikle