upravo atletskih, lica okrugla, a nosića vrlo nježna. Usne odavahu sav dražesni čar njezinu životu, komu bijaše valjda jedina
njima svane čitav niz stolova i stolaca, a silne boce i čaše odavahu umah te prostorije da je u njima krčma, taj poganski hram
duši, a ipak i njeno držanje i izražaj lica i drhtaj glasa odavahu kako ona osjeća da je došlo to vrijeme da umre.
i široka nosa. Njegove sitne, mutne i crvenkaste oči odavahu čovjeka nizkih nagona, pa neku tupu zagriženost i bjesnoću
čizama. Samo bijeli ovratnici i široki šeširi sa perom odavahu da su gospodskoga roda. Razlika jedina bijaše među njima po
sezala do pasa. Lice mu je bilo bez osmjeha, plave oči mu odavahu mržnju. Bijaše to Alatar, Ithryn Luin, plavi čarobnjak,
govor, ciničke kadšto primjedbe o predmetima idealnim odavahu duboku njegovu bol. O Minki ne bijaše više govora među nama.
izvlačiti duge tmaste dimove koji baš svojim vonjem ne odavahu da stari slavonski vlastelin puši najfiniji duhan. Tako bi
mršavo, dok lične crte, premda razrovane i razorene, odavahu nekadanju ljepotu svoju, kano kada gledaš razvaline
je nehinjena radost... i pogled, i lice, i njegov glas odavahu toplinu čuvstva što ga je poćutio s drugom iz gimnazije u
oka i dvije crte što su išle od nosnica do kraja usnica odavahu da se u tom čovjeku ne taji ženska ćud. Poklisar imao je na
počivaše nešto svojeglavosti, a njezino držanje, kretnje odavahu kako sama zna da je lijepa. Pavao se Petrović udalji k
. Ne bijaše kadar ni riječi izustiti, samo suzne oči odavahu kako ga boli to poniženje i nesrećna sudbina koja snađe
se vrata i u sobu stupi ovisok, jak fratar. Ugojeni brci odavahu , da je to bosanski redovnik. Bijaše to fra Ilija Starčević,
, plemenite crte lica, duga bijela brada, impozantan stas odavahu covjeka što je podsjecao na starozavjetne patrijarhe. Uz