malo dijeli od dana kad će se na zastavi Europske unije uz 27 zvjezdica naći i ona dvedeset osma hrvatska.Hoće li domaći osiguratelji taj dan dočekati kao novu poslovnu šansu, priliku za brži rast i razvoj, ili sa strahom od otvorenoga europskog tržišta

rješenja. No, krenimo redom. Još početkom prošle godine najavljivalo se kako će ulazak Hrvatske u Europsku uniju osiguratelji dočekati s dva nova zakona, koja će, osim implementacije europskih direktiva, donijeti i značajne promjene u domaćoj

, iako je na početku sve izgledalo da bolje ne može biti. Ministarstvo financija kao predlagatelj zakona pozvalo je osiguratelje da sami izrade prijedlog za novi Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, što je bila jedinstvena ponuda kakvu do tada

da sami izrade prijedlog za novi Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, što je bila jedinstvena ponuda kakvu do tada osiguratelji nikad nisu dobili.

predlože rješenja kojima bi se u novom zakonu ispravilo sve ono što ih je u starom usporavalo i otežavalo im poslovanje, osiguratelji dolaze pred Ministarstvo financija s dva različita i posve suprotstavljena prijedloga. Jedan od tih prijedloga,

motornih vozila. Drugi prijedlog, koji je dobio podršku većine članova Hrvatskog ureda za osiguranje, odnosno osiguratelja s matičnim kućama u inozemstvu, kao i podršku Croatia osiguranja, išao je za tim da nam u stvari ne treba novi zakon nego

, odnosno za izradu novog zakona i formiralo Radnu grupu koja je trebala učiniti ono što su prethodno morali sami osiguratelji postići dogovor o spornim točkama u tom prijedlogu. Sve ostalo je dobro poznato, ali ono glavno treba ponoviti da bi

je prošlo, a da članovi Radne grupe, u kojoj su uz predstavnike Ministarstva financija i Hanfe sjedili i predstavnici osiguratelja , nisu pročešljali ni pola od predloženoga, a iz šturih informacija stekao se dojam da se ni oko toga nisu sasvim složili

, temperaturu su podigli i mediji prilično labavim tvrdnjama kako rješenja iz prijedloga novog Zakona idu u korist osiguratelja , a na štetu osiguranika. Kažemo labavim, jer da su te tvrdnje bile točne, zasigurno bi se osiguratelji složili s onime

idu u korist osiguratelja, a na štetu osiguranika. Kažemo labavim, jer da su te tvrdnje bile točne, zasigurno bi se osiguratelji složili s onime što je predloženo. Bilo kako bilo, krajem prošle godine Ministarstvo financija prekida taj rašomon i

složili s onime što je predloženo. Bilo kako bilo, krajem prošle godine Ministarstvo financija prekida taj rašomon i osigurateljima šalje svoju verziju novog Zakona o obveznim osiguranjima, koju ni jedna ni druga strana nije dočekala s oduševljenjem

odredaba iz europskih direktiva kojima se, među ostalim, otvara mogućnost nesmetana dolaska i rada svim osigurateljima iz članica EU, uvode se jedinstvene premije osiguranja za muškarce i žene, te znatno povećavaju minimalne svote

se odnosi na prestanak društva za osiguranje, odnosno stečaj. Dosad je vrijedilo pravilo da u slučaju stečaja nekog osiguratelja svi osiguratelji solidarno snose eventualne gubitke njihovim pokrićem kroz Garancijski fond. Po novom, sredstva

društva za osiguranje, odnosno stečaj. Dosad je vrijedilo pravilo da u slučaju stečaja nekog osiguratelja svi osiguratelji solidarno snose eventualne gubitke njihovim pokrićem kroz Garancijski fond. Po novom, sredstva koja bi se u tu svrhu

kuna iz štetnog događaja. Što sad to znači? Prije svega, nije jasno što se događa ako gubitak iz stečaja jednog ili više osiguratelja bude znatno veći nego što se to može pokriti s onih 0,5 posto. Prenose li se te obveze u sljedeću godinu ili nešto drugo? U