rad Gundulić je započeo pisanjem drama u stihu i, vjerojatno, pjesama. U predgovoru svoje prve tiskane knjige Pjesni pokorne kralja Davida (Rim, 1621.) svoja mladenačka djela naziva porodom od tmine jer im je svrha bila zabava, tj. ta

opusu odražava se promjena tematike talijanskoga libreta pastoralne teme zamjenjuju junačko-epski motivi. Pjesni pokorne kralja Davida djelo je kojim se Gundulić okreće drugačijem shvaćanju književnosti te se afirmira kao

, Božjeg viteza koji svaki svojim činom slavi Stvoritelja i ono stoje stvorio. Pred veličajnim djelom Svevišnjeg pjesni kov glas traži načine da mu zahvali za darove srca kako bi još usrdnije i zanosnije slavio veličinu njegova djela,

. Mnogo je pak suptilnije provociranje znatno složenijega, ali po č esto jednako kruta obzora o č ekivanja užega kruga pjesni č kih i kriti č arskih upu ć enika. Cacanova poezija, naime, prešutno je ili izri č ito nasuprotna ve ć ini poeti č kih

č kih reinterpretacija soneta ili kakve druge vezane forme u samosvrhovitome manirizmu pri oblikovanju i pjesni č koga plana izraza i plana sadržaja. Cacan se, naprotiv, vra ć a po č esto i dramati č nom srazu stvarnosti i teksta, što ga

u trnju estetiziranje je neestetskoga i rugobnoga, odnosno bodlerovsko rimovanje tradicijom posve ć enih ljepotnih pjesni č kih oblika i nesklapne stvarnosti, koja se svagda okrutno nadigrava s lirskim subjektom. Ljiljan sama poezija tako

na svijetu koliko god bila mu č na ili ružna koju Cacan ne bi mogao ugraditi u kristalnu rešetku soneta ili kojeg drugog pjesni č kog oblika, i tako joj dati duhovnu vibrantnost koju sama po sebi i ne bi imala (Ne smij se, Muzo, to su muke, / al tvoji

odbacio ljubav. Svijetu i ovjeku koji se zaboravio kajati za svoje propuste i grijehe. I umjesto proslova, pisac i opet pjesni ki, a duboko duhovno nadahnut razmičlja o svom životnom putu: "... Kako da u svakom svom kora aju primim i predam sve čto

egzistencijalnu izgubljenost prije Krležina« Povratka Filipa Latinovicza »i Sartreaove« Mu? nine », a Baudlaire pjesni ? kom prozom propisuje me? usobno protudjelatne lijekove. Ove Preradovi? eve stihove iz pjesme« Putnik »možemo?

iz pjesme« Putnik »možemo? itati bezkrajno svemirski, ljudski i više nego samo ljudski, prema? emu je Baudlaireova pjesni ? ka proza? isto savjetodavne naravi. Ali da Francuzi imaju jednoga Preradovi? a, kao što nemaju, njega bi školarci u

iz djela Besjede svrhu evanđelja nedjeljnijeh priko svega godišta (Mletci, 1616.), kojoj je naslov Koliko su slatke pjesni nebeske, i koja se može čitati upravo u svjetlu specijalne teorije relativnosti, naime, da apsolutnog vremena nema.

koji su obilježili dobar dio naše suvremenice, bez obzira što je nakon Auschwitza postavljeno pitanje o smislu pjesni č koga č ina i sama života ljudskoga, ili što je prva polovica 20. stolje ć a odre đ ena kao sumrak č ovje č anstva, najve ć ma

č eti ć a, Buni ć a Vu č i ć a, Šišgori ć a, Nikole Nalješkovi ć a, Jakova Buni ć a, Gunduli ć a, Vetranovi ć a i niz drugih naših pjesni č kih velikana. Kroz golgotska se zbivanja prelama osobna, vrlo č esto i narodna drama. Č esto se uz ime blagdana Uskrsa

patnikom i Njegovom žrtvom, ali ih lanci sumnje prije č e da dadnu zamaha Kristu uskrslu, Kristu Pobjedniku. Niz je tu pjesni č kih imena od formata: Ujevi ć, Šimi ć, Milkovi ć, Galovi ć, Balota, Cettineo, Perkovi ć, Cesari ć, Alfirevi ć,