kretanja. Kotač je anticipacija svjetova bez bola i muke on stenje i ječi kad ga pokrenemo. To je leptir, kao glasnik platonovske ljepote no samo u vidu sjene. Moramo se pomiriti s tim da živimo na zemlji.

da postoji i slučajno skretanje atomskih masa s njihove putanje. Neoplatonizam je jedan od primjera sintetiziranja platonovske i aristotelovske filozofske baštine i pun je idealističko-mističkih teza o emanaciji božanstva, o svjetskoj duši i

. Duša je u svakom slučaju jedno, ali na koji način sa tijelom čini jedno (za Platonovce) - za to bi trebalo zavriti malo u Platonovske spise.... pa ako netko zna više... mikrofon je njegov...

tradicija prirodnog prava pruža ispravnu srednju poziciju, u ovom slučaju između prekomjernog apstrahiranja Platonovske političke filozofije i Kirkovog opskurantskog protivljenja općim principima.)

pod naslovom Metafizika Teo frast iznosi poteškoće za onovremene metafizičke teorije: mate rija lističku, razne platonovske teorije i Aristotelovu teoriju. Iako Aristotelovu teoriju smatra najboljom od ponuđenih i posvećuje joj najviše

jer ta nevidljiva "stvar" jest (Sveti) Duh, jest Volja; totalitarna volja, koja sve ljudsko rastače platonovske metafizike, apoteoza mizantropskog kršćanstva, novovjekovni filozof-vladar, tiranin, nekrofilni (termin

kuda ćemo usmjeriti to kormilo. Ili hoćemo li uopće imati kakvo kormilo u svojim rukama. Tako da se meni čini da bez platonovske usmjerenosti ka Dobru ne ide

širi? Što će biti za, primjerice 100 milijardi godina? Da li se svemir širi zato što ima volju, a naše volje su samo platonovske sjene te univerzalne volje, ili se širi nerazumski, besmisleno, bezrazložno? Nadam se da nije tako, dapače vjerjuem u

, predavao, između ostalog, filozofiju, sociologiju, psihologiju, vodio košarkaški klub i bio v. d. direktora. Platonovske sposobnosti, nema šta. Nikom iz njegove radne okoline ako je tu uopće koga i bilo, jer je čovjek radio skoro sve poslove -

premostiti. Glavno se pitanje u osnovi podudara s temeljnim ontološkim pitanjem parmenidovske logike, odnosno platonovske filozofije o Jednom i Mnoštvu, a to je: kako je moguće da mnoštvo bude ujedno i homogeno i heterogeno, sastavljeno od

najsnažnije militarističke korporacije, rasijavali projektile s osiromašenim uranom? Polaze li oni sa stajališta platonovske idealne zajednice ili je njihova uloga, ipak, prozaična (kao artikulacija nečijih egoističnih interesa