ovamo neki ljudi i čini se da žele razgovarati s tobom prezremo i odmah ubijemo. Imamo za to vremena. Bit će zabavno..
siju svijetom zlo-čine i pritom rade biznis. A djeca u školi o njima uče umjesto da ih svi prezremo (ne njih, nego njihovu rabotu). Evo i danas u feljtonu VL-a iz tajnih arhiva izlaze podatci kako
i potrebi za odvraćanjem od grijeha. prezremo Božju dobrotu prema nama time što ćemo položiti previše prava na njegovu milost.
o materijalnom bogatstvu i skupljati "nepresušno blago na nebu" (12,33). Ne traži Isus da prezremo bogatstva ovoga svijeta, nego da ga procijenimo u odnosu prema neizmjerno većem blagu: životu
, spasenja koje On nudi. Sjetimo se da je Isus Krist vrlo dobar Sin i neće dopustiti da vrijeđamo i prezremo njegovu Presvetu Majku. Tijekom mnogih stoljeća Crkvene povijesti zapisali smo jasno
bi bili ne poslušati. Ne poslušati bilo bi, kao da nam netko stavi mnogo novca na naš račun, a mi to prezremo i dalje nastavimo živjeti u oskudici, bijedi. Ono što smo do sada u svom kršćanskom životu
, naredio je demonu da se gubi, pokazujući nam jasno kako je nemoguće odagnati grijeh ukoliko ne prezremo ove tri misli. Svaka misao koja dolazi od demona stvara u duši slike sjetilnih predmeta o kojima
riječi koja otvara pogled srca prema svjetlu. To će reći da snaga Božje riječi ne dopušta da prezremo svoje mogućnosti, već prepoznamo na što nas Bog zove, i to »od krila materina«. Iako nas Božja
i po krivim crtama "ili Bog za ljude radi po ljudima" Može nam se lako dogoditi da ga kao takvoga prezremo , da ga odbacimo ako nam priđe po kakvom svećeniku, biskupu, papi kakva nismo očekivali. Ili ako
ne smatramo važnijim od sebe? Ljubav je milostiva kako ćemo iskazati milost ako prije toga ne prezremo vlastitu dobrobit? Ljubav je velikodušna kako možemo dati ako smo sebični?
pokvarili smo se lakim užitkom, kao što se kvare svi diletanti, a drže nas majstorima. Što ako prezremo naše uspjehe, što ako počnemo sasvim ispočetka učiti posao ljubavi koji je oduvijek bio
ćemo ga s pouzdanjem i silnom radošću. Ako ga pak zaboravimo te budemo živjeli bez njega, ako prezremo njega samoga ili ga ne prepoznamo u braći, susret s njim bio bi u strahu, boli i očaju. Konačno
žalošću? prezremo i s korijenom izbacimo iz srca.
korijene na kojima smo nikli. Moramo njegovati i čuvati pamćenje na žrtve koje nas vežu. Ako prezremo krv koja je natopila rodnu grudu, nismo dostojni živjeti ", rekao je kardinal Puljić, dodajući
koji to tvrde nude blasfemiju. prezremo svoje pravo na izbor, drugi će birati za nas, i možda zadugo nećemo imati prigodu izabrati svog