strahova Selvedina Avdića (Algoritam, 2009), junak / pripovedač (razmišljajući o počecima rata) iznosi pred čitaoca jedan
devet meseci samoizolacije, glavnog junaka i pripovedača u romanu Sedam strahova zatičemo kako se ' budi ' (buđenje je
koja bi to mogla da bude ponuda demona na koju junak / pripovedač na kraju romana pristaje. Međutim, prvobitno pucanje jake
sepriča o normalnim kategorijama pouzdanog i nepouzdanog pripovedača , tko gleda, tko vidi, tko priča, etc... I priča i vidi i
samo na predikaonicu i na bojno polje već da je vešt pripovedač i pravi gurman. On je uopšte bio veoma zanimljiva osoba.
Nahrani me dotiču se i druge već od ranije prisne teme ovog pripovedača - ljubavi i odnosa među partnerima.
'. Već na samom početku priče vidi se majstorstvo ovog pripovedača u načinu na koji spaja likove i hronotop. Fabula ove
. Fabula ove pripovetke odvija se poznih osamdesetih, a pripovedač za sebe kaže da je bio ' delegat neizvjesna mandata '. Kako
reč mu omogućava da jasno postavi odnose među likovima jer pripovedač je trenutni ljubavnik žene ludog pesnika Zazua
delegat koji ispunjava epizodnu ulogu u Aninom životu i pripovedač to više ne može da izdrži. Sve se prekida. Međutim, u
. Međutim, u retrospektivi, u pogledu unazad na svoj život, pripovedač svoje delegatsko iskustvo smatra najvažnijim u životu.
ili ispovedanja, odnosno o stanju nestabilnosti lika pripovedača . U autobiografskom diskursu reč je o nemaru i brzini autora
, u doba Hrvatskog proljeća, ali i da pokažu kako pripovedač , kroz prisećanje o jednom stradalom članu porodice,
u verbalizovanju koja će odlikovati likove bliske pripovedaču neki su od lajtmotiva koji će se provlačiti kroz pripovetke
se da ona u stvari predstavlja jednu vrstu biografije pripovedača , kolaž epizoda skupljenih kroz život koje bi, valjda,