I za tebe će biti Božić Samo reci: Ti si tu Ja sam tu. Božić je. Upalite svijeće One imaju više prava od svake tame. (Karl Rahner )
, a župne obavijesti nikad ne bi smjele biti kraće od deset minuta Ljudi Vas jedva razumiju kad citirate Ratzingera, Rahnera i druge teologe. Zauzmite se već jednom za probleme naših mladih koji bez ikakve životne orijentacije bivaju
kao nevjernike, ali koji se trude u svome životu ostvariti nesebičnu nekoristoljubivu ljubav. Poznati teolog Karl Rahner ove ljude naziva anonimnim kršćanima, to znači oni su pravi kršćani prema stavu, koji pak nisu zaokupljeni imenom
Marija, čemu pobožnost prema Njoj, što to ona danas nudi svijeu? Rahner : "Ono što Marija nudi svijetu danas jest živa i konkretna stvarnost Spasitelja svijeta u njegovu utjelovljenju. Ona
se da sam bio veoma impresioniran studijem o Objavi na Tridentskom Koncilu kojeg su tada publicirali profesori Karl Rahner i Joseph Ratzinger. Prema njima, kada je Tridentski Koncil govorio o Pismu, to se odnosilo na Stari zavjet, međutim,
. Korištenje liturgijskih tekstova u molitvi veoma je važno, jer povezuje javnu i osobnu molitvu. Jednom je Karl Rahner rekao da bi nas misa trebala tako oblikovati da i čitav naš život postane misa, mjesto gdje se trajno po Kristu
današnjeg prvenstveno svećenika zatim i vjernika, a to se onda odnosi i na bogoslova, govori poznati teolog Karl Rahner , koji nije konzervativan, nego napredan, ako govorimo današnjim rječnikom. On se pita da li mi, današnji svećenici i
založi za neko rješenje, tu bi svaka teologija prestala biti teologijom, izrodila bi se u neobuzdano samoisticanje. Rahner kaže da mi moramo biti svećenici koji mole, koji moleći izdržavaju tamu života i onda kad je njihova molitva dioništvo
koji zveči. Molitva je jedina stvar koja svemu daje smisao, posebno svećeničkom djelovanju. Zato s pravom napisa Karl Rahner : Vjera današnjeg svećenika ili je vjera molitelja, gotovo bi se moglo reći mistički kontemplativnog svećenika, ili
križu. Samo tako moći ćemo biti onakvi vjernici (svećenici) kakvi oni danas trebaju biti, ako uopće želimo da ih bude. ( Rahner K., Kristove sluge, razmatranja o svećeništvu, str. 22, Sarajevo 1978.).
, koji ostaje samo Tajna. Alfred Schneider u svom članku A na kraju ostaje samo tajna prati razmišljanje Karla Rahner o pojmu tajne te želi razjasniti i pojasniti kako danas možemo i smijemo govoriti o toj Tajni kako se jedna tajna
) koje mi prihvaćamo s vjerom, to jest objava je priopćenje vjerskih istina, istinskih izreka. [ 2 ] Prema Schneideru Rahner ne zabacuje takvo razumijevanje objave ipak više naglašava onu dimenziju biblijskog shvaćanja objave: kad se Bog
ona stvarnost koje se u nama događa. Bog nam uistinu priopćuje istine, ukoliko na nama djeluje. [ 3 ] Rahner primjećuje sličnu jednostranost pristupa i kod pojma tajne slično kao i kod pojma objave. Kao što se objava često puta
. O njemu možemo pravo govoriti samo onda ako se odreknemo htijenja da ga shvatimo, uvjereni da je neshvatljiv. [ 5 ] Rahner misli da bi razum trebali drugačije razumijevati; ne u prvom redu kao moć da se pročita ono što je ograničeno, nego
tajnu nikad neću razumjeti. U tom slučaju razum prihvaća tajnu u njegovoj biti, da je ona tajna i da ostaje tajna. Prema Rahneru možda je zadatak razuma upravo to prihvaćanje. Možda upravo je to pomirenje s tajnom, da je ne želim više razotkriti i