) te biva kontrastirana s vrlinama drugog junaka (Mathewa), film je zanimljiv i u kontekstu razmatranja tipičnih redateljevih protagonista, kao njegov jedini akcijski film u kojemu gl. lik dopušta da njegove profesionalne kvalitete budu
na činjenicu da je Bekmambetov raskošan vizualni stil (poznat iz i u nas prikazanih Noćnih stražara) u prvom redateljevom holivudskom radu spojen s primjerenim scenarijem što je rezultiralo adrenalinom nabijenom ekstravangancijom koja
, 06. travnja u 17:00 film "Živjeti" (1952.), a u petak, 08. travnja u 17:00 će na repertoaru biti možda i najcjelovitije redateljevo djelo - "Kaos" (1985.). Edukativnu brošuru za praćenje pojedinog filma posjetitelji će moći uzeti na glavnom pultu
redateljeva ostvarenja te dekade. Ciklus otvaraju frenetični Muževi i žene, a zatvaraju briljantno duhoviti Sitni lopovi.
, ritam plesača, antene vidovnjaka, proročanske osobine, skulptorov osjećaj za oblik, poznavanje tkanine, redateljevo oko za razmještaj na sceni...) - pisac mora biti detektivski osjetljiv na skriveni karakter čovjeka, jer svi ljudi se
koje ne ostaju bez društvene kritike, žalaca što izazivaju smijeh kroz suze i danas se već može govoriti da su dio redateljeva umjetničkog potpisa. Posebice je funkcionalna scena Mirte Vekić, kao i kostimi modnog studia Artiđana. Glazba je
u Parizu, dok je projekt bio u jeku produkcije u studiju 3 Millsa u istočnom Londonu, Christian je stekao detaljan uvid u redateljeve postupke i tehnike, oživljavajući svaki prizor neponovljivim stilom. U predavanju će biti riječi o procesu, od
dio Bergmanove tzv. film. trilogije (slijede Pričesnici i Šutnja), nastavlja se analizom osobnosti umjetnika na redateljevo ranije djelo Lice (1958). Dok je u tom filmu implicitno opravdavao umj. poziv koji uključuje i obmanjivanje okoline, u
je i autoreferencijalna figura samog Bergmana, što je razvidno u sceni u kojoj pisac ima beretku i staru kožnu jaknu redateljeve omiljene odjevne predmete, a njegova patnja zbog knjiž. »muka« i »mrskih riječi« iskazuje ideju o jeziku kao stranom
Bergmanovih ambijenata (asketski okoliš vizualizacija je očaja i otuđenja osamljenih protagonista), a potvrđuje redateljevo zanimanje za motiv igre u igri: u jednoj sekvenci Karin, Minus i Martin izvode u Davidovu čast kratak Minusov dramolet,
, a više po sili ugovora i nepredvidivih okolnosti. Budući da je snimatelj glavna, zapravo jedina veza između redateljevih zamisli i njihove konkretizacije u obliku pokretnih slika na ekranu, o uspješnoj suradnji ove dvojice doista mnogo
u obliku pokretnih slika na ekranu, o uspješnoj suradnji ove dvojice doista mnogo ovisi od mogućnosti da oplođena redateljeva mašta procvjeta na ekranu u tisuću cvjetova, pa do dalekog i jadnog podsjećanja na možda genijalnu, ali neostvarenu
, ali kad se sjetim kilometara skupocjene filmske vrpce koji su ravno iz kamere tekli u montažerski koš, što zbog redateljeva neznanja, a što zbog snimateljeve zlobe, stvari postaju manje smiješne. Većina tih filmova završila je jadno. Dakako
svega što rade ostali umjetnici i tehničari u ekipi, te odgovoran za oblik i sadržaj filma. Ovakva definicija redateljeve funkcije prihvaćena je razmjerno nedavno. U komercijalnoj industriji redatelj je bio samo jedan član radnoga tijela
i svi zaista dobri filmovi nose njegov pečat, ali snimatelj je taj koji predstavlja vizualnu vezu koja prenosi redateljeve zamisli na ekran i može ih poboljšati, ali i osiromašiti... "