ćete prihvatiti moj povratak Želim vam samo reći da mi svi jednako falite kao kuhanje i fotkanje ali eto, jednostavno ne stižem I dalje vas pratim, divim se fotkama, proučavam recepte, malo u tišini ali tu sam

leti, jer mi smo usporeni. Dodirujem dno pored broda prekriveno algama i spužvama. Vjerujem da je ispod pijesak, ali ne stižem provjeriti. Dodir dna na 48,4 metra. Iznenada osjetim smirenje. Nisam više toliko smeten hladnoćom i pritiskom.

i prestizanja drugih trkača je bilo preveliko. Pogotovo kada vidim lice iznenađenog trkača, koji se čudi od kuda stižem tom brzinom i odmornošću. U daljini prepoznajem Beru. Još jedno iznenađenje. Na početku utrke, kada su me Bero i Ranko

, gdje na strmoj uzbrdici hodamo. Vrlo brzo (9 minuta) dolazimo do KT1. stižem za 7 minuta. Sjećam se da smo prolazili kroz neku šikaru i po nekoj uzbrdici.

bježim do kojeg nema ni staza ni tragova ni stopa ni znakova ni putokaza tamo me ne prate ni vatre ni pjesme. stižem u gluho doba noći U tami iznenada modrinu zasiječe tijelo i sve odjednom biva milobolno kao voda i boja i sjećanje kao srh

oblake se probija koja zraka sunca i udara po nama, po kamenju rive, po onima koji ga gledaju s obale, po krošnjama palmi. Stižem do rive u trenutku kad ga izvlače iz vode. More ga je bacilo na obalu. Tako je stučen da u bolnici provodi skoro dva mjeseca

svojim životom.. nosim u rukama taj komadić sunca hrvatskoga.. i mogu ga ugasiti kad hoću... Svoga tijela gospodar... Stižem do odredišta.. do točke na kraju rečenice... do mjesta na kome prestaju riječi.. molbe.. poniženja... moja koža na

. Taman kad sam malo prikočio na preko polovice uspona i ugegao se u neki samo malo prebrzi tempo, evo ti njega u daljini. Stižem ga. Malo po malo. I na kraju uspona još stižemo dvojicu kosookih Amera sa 50 km, jedan se prilijepi za mene do kraja uspona

zbogom otoku. Iz busa gledamo ono što nismo vidjeli pri dolasku, zatim zadnje protezanje na odmorištu Krka. Stižem u pol noći, a ujutro zvoni budilica - diž se, kupuj slanac i marš na posao. Ipak svjesna sam da mi ustvari i nije moglo biti

u kojemu bih bez problema mogao i živjeti. Između ostaloga i zato, jer ako se poželim buke, do velikog i ubrzanog Zagreba stižem za samo pola sata. Sretan vam Dan općine, mještani Križa

i 11 mjesec lovim više ali manje komade dok u drugom misecu ili jesi ili nisi tj. ako uleti, uleti onaj pravi. Ćetvrak je i stižem u večernjim satima u Vodice te se sa prijateljem dogovaram da sutra idemo se brodom malo vanije okušati sreću po jugu.

o tome jesam li, nego što sam zaboravila, paničarim u uvjerenju kako ću propustiti bus i onda nekim čudom na kolodvor stižem prije njega. I onda sjedim u autu i ćakulam s tatom. Imamo nekoliko vrsta razgovora za to čekanje, ovisno o tome u kojemu

kiše uvik zasja sunce.. Nakon sniga, padne kiša, pa zasja sunce.. Zameja nas 1. veljače i još ga svugdi ima.. Kako ne stižem mislit na slova jer su mi prid očima samo brojke, ostavit ću samo četiri fotke.. Čisto onako usporedbe radi dvi su iz

na obližnjem gradilištu. Odvezujem jedrilicu i brže-bolje isplovljavam. Plovim uz Dugi otok i po preslabom vjetru stižem do V. Rave. Kako u ovoj luci s ruševnom rivom ne nalazim nikakav dobar vez, vraćam se malo na sjever do uvale Paladinica

stotina metara nepotrebna dizanja i spuštanja, napokon nailazim na nekakav makadam i njime, nakon tri naporna sata, stižem do vrha grebena. Tamo me čeka prekrasan pogled, ali i kiša. Nisam uopće sumnjao da će i ovaj dan proći bez khÃ vsgolske