nekoliko puta prije nego li je tišina ponovno zavladala. Tovol Merker željan odgovora na njegova buduće postavljena
komuniciranja, i one najednostavnijeg oblika zbuni Tovola te u njemu stvori sumnju da je ovo što sada proživljava
, uzrok je njegova hendikepa. Treba čekati, pomislio je Tovol ¶
popraćeni glasić. Svijestan dara njemosti skromnog sna, Tovol odlući zaobići tu prepreku tako da vidi i pokaže ako već ne
govora, ne preostaje mi mnogo, ali i to što imam dovoljno je, Tovol hrabro zaključi. Sposobnost da čuje, u tom trenu činila mu
se nalazio. Odmah je prepoznao zujanje muhe. Po jačini zuja Tovol predpostavi da je muha iznimno velika, a stalno zujanje u
da je muha iznimno velika, a stalno zujanje u krug Tovola navede na razmišljanje da se nalazi u malenoj tamnoj
starije dobi mogao bi imati ovako umorne udisaje, zaključi Tovol , predpostavljajući da je to muškarac punijeg stasa kojega
neuredne brade stoji pored tog stola po kojem lupka. Nikada Tovol nije imao veću kontrolu nad svojim snom. Još neko vrijeme
snom. Još neko vrijeme nizali su se razni zvukovi koje je Tovol vizualizirao, ali uskoro svaki trzaj bivao je sve sličniji
za dešifrirati zvukovnu sliku. Ta spoznaja ogorči Tovola koji od srđbe poviče: Želim da ovaj san završi. Njegov povik
tvoreči nove kombinacije nerazumljivih riječi koje su Tovolu zadavale strašnu glavobolju. Nije mogao kontrolirati
prestaju Tovol nije bio u stanju kontrolirati. Napokon je zavladala
. Spoznaja da vidi odmah je izazvala osmijeh na licu Tovola izmorenog idejom mogučnosti ponavljanja ne traženih
sposobnosti sada stvar prošlosti Tovola koncentriranog na sva svoja osjetila koja su bila na svome