slični izrazi i sinonimi u savremenom hrvatskom, slovenskom i srpskom
Sličnost riječi ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se riječ ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "vernakulara".
Primjeri iz općenitog korpusa
Korpus hrWac
hrWaC je korpus hrvatskog jezika (Clarin.si)
trinaestog i osamnaestog stoljeća, poznata je kao uspon vernakulara . Latinski, koji je ranih godina Rimskog Carstva
finskog . To su jezici s dosta jakom razlikom izmedju vernakulara i standarda . Diglosicni jezici .. Jedan ceski lingvist
očitovali su se pojavom " živahne tiskare " te jezika vernakulara u Carigradu 70 - ih godina 19. stoljeća . Tada je
razmjene i komunikaciju ispred latinskoga, kao i iznad vernakulara . Govornici velikoga broja različitih francuskih
postavlja pitanje : zašto nije došlo do politizacije vernakulara , tj. do stvaranja nacije preko jezika ? Uklopljenost
1400. ), kada je postojala mogućnost politizacije vernakulara koji se počeo pomaljati . Pisac se ne osvrće na pitanja
različitih francuskih, engleskih ili španjolskih vernakulara , kojima je bilo teško ili možda čak nemoguće sporazumjeti
rolleyes : Ali opet, ne razlikujes knjizevni hrvatski od vernakulara ( kojim sam se ja posluzio ), odnosno, narodnog
Da budemo iskreni, u Moravskoj su razlike izmedju vernakulara i standarda ( akrolekta ) dosta male . No u Bohemiji
sindikata iz 1992. godine . Za razliku od grafičkog vernakulara , čestog u sindikalnim i građanskim prosvjedima u
smislena je samo utoliko da su Srbi, nakon usvajanja vernakulara u književnosti, svoju nacionalnu književnost " povezali
se s tim hoće i što je to . Ako se misli na porabu vernakulara , on to nije, jer su najstariji tekstovi na čakavskome
to zato što je između takvih tekstova i govornika vernakulara postojao najmanji nesrazmjer, tako da su takva djela
tekstovi koji su uspostavljali most između govornika vernakulara i književnojezične stilizacije, i to zato što je
Uskufija imamo zanimljiv primjer štokavsko ikavskoga vernakulara u kojem nema turcizama ili islamskih orijentalizama
ili mješavini crkvenoslavenskoga i južnoslavenskoga vernakulara srpske suvrsti, vođene preko dijaka i gramatika
političke moći ( nacija-država ), gramatikalizacijom vernakulara i uzimanjem jezika kao središnjega simbola etničko-teritorijalnoga
srednjovjekovne bosanske države, kao i tekstovi ranoga vernakulara na bosansko-humskome području . Suvremeni standardni
dominantan u drugoj polovici 18. stoljeća . Začetci uvedbe vernakulara nalaze se u nekim tekstovima bogoslova, pjesnika
posebice se ističe Dušanov zakonik kao primjer srpskog vernakulara ) Doduse, moderna lingvistika forsira naziv dijalekt