stranke i kršćansko-demokratske stranke Nova Slovenija (NSI). (Hina) crkvenoslavenskoga jezika. Hrvatska se redakcija od ostalih redakcija crkvenoslavenskoga jezika izdvaja time da je jedina sačuvala

). (Hina) crkvenoslavenskoga jezika izdvaja time da je jedina sačuvala prvotno, glagoljsko pismo. Druga je njezina specifičnost konfesionalna

negacije akuzativom (npr. ne imate vidêti me, ničtože ne otvêĉavaše i sl.), iako se u cjelini može reći da se sve do kraja crkvenoslavenskoga razdoblja genitiv negacije razmjerno dobro čuva.

podijeliti u prastaroslavenski koji se posredno može rekonstruirati iz postojećega staroslavenskoga, upravo crkvenoslavenskoga . Imao je vrlo izgrađenu gramatičku strukturu i bogat leksički fond. Važnost je staroslavenskoga u tome što se iz njega

jezik nema dijalektne osnovice, niti je istovjetan s nekim dijalektom posebno, on se razvio iz hrvatske redakcije crkvenoslavenskoga jezika koji je samo dosljedno stiliziran prema novoštokavskoj jekavštini zapadnoga tipa, uz tronarječnu

najčešće naziva bosančicom), a od XIV. stoljeća sve se češće služe i latiničnim pismom. Utjecaj hrvatske redakcije crkvenoslavenskoga jezika postupno slabi nakon XIV. stoljeća, a osobito nakon provale Turaka u XV. st., kada se na povijesnome hrvatskom

ili hrvatskocrkvenoslavenski jezik, a s druge strane mješoviti tip književnoga jezika: narodni jezik s crtama crkvenoslavenskoga u službi stilskih sredstava za neliturgijske tekstove (do početka 14. stoljeća i za pravne).

glagoljaše s otoka Pašmana u novoosnovani praški samostan Na Slovanech. Novija se pismenost jezično udaljuje od crkvenoslavenskoga i u njoj prevladava čakavsko primorsko narječje, jedno od triju narječja kojima su se Hrvati služili ne samo u govoru

glasovni lik riječi prilagođivali hrvatskomu. Tako je u njihovim školama i pisarnicama nasta-la hrvatska redakcija crkvenoslavenskoga jezika. Ona se u čistom i netaknutom obliku u svetoj liturgiji očuvala kroz ci-jeli srednji vijek do novoga vremena.

pravnoga sa-držaja, glagoljaši su svoj jezik već sasvim rano otvorili utjecaju hrvatskoga narodnog govora. Od crkvenoslavenskoga ostajali su tu samo tragovi. I tako nam već s prijelaza 11. stoljeća u 12. s Bašćanske ploče, u koju je glagoljicom

zahtjevne ći-rilometodske pismene kulture. Tako je govorni jezik preko ši-roke otvorenosti hrvatske redakcije crkvenoslavenskoga jezi-ka narodnomu ušao u knjige, povelje, zakonike i statute. Ula-zio je dakako još i više u molitve i crkvene pjesme.

knjiga spontano pokazuje kao hrvatski čakavski s gušće raspoređenim ili više razrijeđenim zaostatcima crkvenoslavenskoga . Tako se onda čini kao da je hrvatski književni jezik najprvo bio čakavski. To pak prema shvaćanju kakvo je u nas

su nam se odlomci takvih lekcionara iz 14. i 15. stoljeća na čakavskom hrvatskom narodnom jeziku s jasnim tragovima crkvenoslavenskoga , što će reći na jako ponarođenom slovinskom jeziku, onakvom kakvoga poznajemo još od Bašćanske ploče.

impozantnih spomenika tako i velikoga broja (19) očuvanih tekstova. Pisani hrvatskim narodnim jezikom s elementima crkvenoslavenskoga književnog jezika, pismom hrvatske ćirilice, ti monumentalni srednjovjekovni spomenici po oblicima stećaka,

razlikuje od ostalih istočnoslavenskih jezika, zbog utjecaja i s istoka i sa zapada, a brojni izrazi preuzeti su i iz crkvenoslavenskoga liturgijskoga jezika. Jezik je bogat i dijalekatskim riječima, osobenim samo Rusnacima (riječ što se izgovara so, co