Dođoh - vidjeh zapjevah Oko tri ipo dođosmo u Šibenik, vidjesmo slavnu katedralu sv. Jakova i u njoj zapjevasmo na radost slučajnih posjetitelja s Dalekog istoka . Zatim smo imali slobodnih četrdesetak minuti većina

da su žitne vlati što su se sagibale pred Spasiteljem, dok je prolazio poljem Judeje . Kako radosno zapjevasmo na početku sv. mise poznate naše hrvatske pjesme, a naše se pjevanje izmjenjivalo sa pjevanjem Slovenaca

iđaše sunce kao okovani štit da uzakoni očevinu . Zače se kolijevka : povratak svetkovini mrtvih . I zapjevasmo u topot, u drum, u naše štitove udarismo kao u zvona, i ona nas dojaviše : pohod mrtvaca . ( Kolo

je davao vizualni identitet kao pojava lidera, toplinom svoga glasa pozvao nas je da zapjevamo . I zapjevasmo poput njega, s njim dapače, a on nas je promatrao svojim mudrim okom, kao da nam želi reći ja sam

ih ja pomalo pjevušim, jer ih sve znam napamet . Najedanput kao da nam je netko nevidljiv naredio, zapjevasmo glasno i složno : Dolinom se šetala Čarolijom pjesme kuhinjski stol u domu Ane Žabčić, pretvorio se

kad je stigao konobar s pitanjem ... Časti nas glumac . Dignute čaše pozdravih ga . Uz novu pjesmu svi zapjevasmo .. Pozvonio je mobitel ; nakon razgovora, izabrao je treću pjesmu u džuboksu, mahnuo nam i otišao

se dva slučajna pedesetogodišnja komunista koji su nas u posljednji moment prebacili ( u auto veselo zapjevasmo Bandiera Rossa ) . Na tršćanski kolodvor smo dopalili 4 minute nakon što je posljednji vlak za Zagreb

mjesečini . Zaustavismo se . Zagrliv se, gledajući u puni zlatni mjesec, prevrćući od zanosa oči, zapjevasmo : Luna sije, kladvo bije . Uđosmo u gradić . Dođosmo veseli do » Stare pošte « . Ulaz pod kućnim vratima

to momak, ali neka skulira Zvonimira Đukanovića i slične Pustih jednu suzu i zagrlih Papu . Spontano zapjevasmo Neka ni ko ne dira u moj mali dio svemira . http://youtu.be/DtgABWl-ggU Pridružiše se i ostali . Sve

Kad jednoga dana oko podne uzesmo zadnji 10.665. hrast, onda radnik istesa na tom zadnjem križ, a mi zapjevasmo Slava Bogu na visinah ... - Tih jedanaest tisuća donijet će meni moju mirovinu - uzdahnu stari lugar

me ti i buduća svako malo . Pa stoga odosmo na neku vikendicu, sroštiljasmo, popismo nešto cugice, zapjevasmo uz gitaru i krenusmo doma rano, već u 01:20 jutros . Pa sam iscrpljen od udaranja podočnjaka po koljenima

Zanjiše se nebo, i to je zauvijek bio naš pladanj . Na štitu kao u kolijevci odnjihasmo tek rođenog i zapjevasmo mu o moru, vodi i polju, a bijaše svećano dečekan veče kao vijek staraca i zdravlja majki . Ovo je

kakvo smetlište, di vam wc smrdi na daljinu od deset metara - fuj - izluđeni višednevnim podbadanjima zapjevasmo iza svega glasa - Ja sam rođen na jugu Hrvatske i Marjane, Marjane I to ne jednom već više puta Nikad

koja vijuga strmim kanjonom ostavlja nas bez daha . Poput Pupačića uzviknusmo : Bože moj, Cetina . Zapjevasmo hrvatskom barjaku na omiškoj stini ... Kolegica Ema vraća nas u prošlost približavajući nam slavnu

ovaj naraštaj, vi ste kao dječaci na trgovima koji kažu : « zasvirasmo vam na frulu ne zaplesaste, zapjevasmo vam tužaljku ne zaplakaste » . Onda ga učenici pitaju što to znači . On odgovara : Kad je došao Ivan

neizmjernu pronađosmo ga . u njemu na grčkom stajaše i prijevod ... vina tad ne trebasmo od uspjeha pijani zapjevasmo Ah . blagodat su znanosti usporedja Jer shvatismo da u knjižnica odvojenih .. i na jezika raznih podosta

već ulovio, kad se pojelo i popilo, vrijeme je za pjesmu . Alen je, svaka mu čast, ponio i gitaru Zapjevasmo , featuring Alen and Zetelitze, tako moćno da su nas čuli sve do okolnih Zadra, Sukošana, Filip

Trigonometrina Ustodrk - SVEKREEEEEEE - odvrati Trigonometrina, zagrli malog Oštiju i zaplače, a mi ostali zapjevasmo evergrin Nedžada Kruške-Kruha " Kako kuvasmo gravac ljuti " do dugo u noć - Mičte se, jebem vam matere

a uvijek o vama na našim usnama . Jug Hrvatske je predivan a i zaleđe isto . Prođosmo, zamolismo, zapjevasmo .... Merline Ma samo ti šalji puse ali se drži podalje, kao što si to i do sada činio . Izgleda ti

udariše ispitivati o Hrvatskoj koja da je toli blizu Turskoj, pa kad je veselje mah preotelo bilo, zapjevasmo ja i Albert : » Miruj, miruj, srce moje « a mlađa birokratica planu iznenada i započe na veliko naše