, postavio je temelje hrvatskome književnome (i poslije standardnom) jeziku na štokavskoj osnovici. On ne prekida štokavsku razvojnu crtu već oblikovanu do XVII.stoljeća, nego se na nju nadovezuje, proširuje okvire književno-ga izraza

do XVII.stoljeća, nego se na nju nadovezuje, proširuje okvire književno-ga izraza zahvaćajući u baštinu, i štokavsku i čakavsku. Otvo-renost prema svim narječnim stilizacijama i svim žanrovima hrvatske književnosti odredila je

naroda) u korist štokavskog jezika koji je bio jezik mahom nepismenih ljudi, gorštaka (kao i seljaka iz Slavonije ali štokavsku ikavicu na tom području Turci i bijela kuga praktički su istrijebili i na ta područja naselili su se ljudi iz Bosne i

. Zadarski je krug vodio Ante Kuzmanić, koji je nastojao da književni jezik bude što bliži pučkom izričaju i branio je štokavsku ikavicu. Držao je da je ona najrasprostranjenija u hrvatskom narodu, da povezuje Dalmaciju, Bosnu i Slavoniju i da je u

profesora, filozofa, povjesničara, proznog pisca i pjesnika koji je stvarao hrvatski jezični standard kroz štokavsku ikavicu, narodnog prosvjetitelja i preteču Hrvatskoga narodnog preporoda, koji je značajno utjecao na europski

kada je nastao. Katančić je uzeo za jezik svojega prijevoda slavno-illyricski jezik izgovora bosanskog, tj. štokavsku ikavicu. Taj prijevod treba promatrati kao osobito dostignuće hrvatskoga jezika: to je bio prvi objavljeni

, Istru kao i sjeverozapadnu Hrvatsku. štokavsku ikavicu koja bi eventualno imala elemente gramatike koja je zajednička kajkavskom i čakavskom (hodio - hodil,

s naglascima, kako je to i inače uobičajeno za hrvatsku dijalekatnu poeziju, čakavsku i kajkavsku. Za štokavsku je dijalekatnu poeziju to naglašivanje također vrlo bitno budući da se često od književnoga izričaja razlikuje

Srba i Hrvata, nego je književni jezik Hrvata različito dijalekatski stiliziran; hrvatski na čakavsku, hrvatski na štokavsku i hrvatski na kajkavsku stilizaciju. No, ta štokavska stilizacija je potpuno prevladala i mi ovo što sada govorimo

(1976) kao amblematskih knjiga na arhaičnoj žminjskoj čakavici, valja istaknuti Črnjinu avangardno strukturiranu štokavsku poetsku cjelinu posvećenu Nikoli Poliću, "Psovačev brat - Razgovori s Quasimodom (1941 - 1942) ". Šezdesete su godine

tekstovima u različitim njihovim redakcijama. Baš po tome je taj štokavski jezik hrvatski, to je slovinski jezik na štokavsku onako kako je ono bio slovinski jezik na čakavsku. A na lekcionarima možemo dobro pratiti kako se ovo pretvara u ono. Na

, zaslužni za istraživanje te pojave, govore o ozaljskoj školi. Takav pristup književnom jeziku, uključujući i štokavsku sastavnicu najavljuje Juraj Križanić, a najpotpunije ga predstavlja divovsko leksikografsko djelo Ivana

model srpskoga književnog (standardnog) jezika. Karadžić se naime gotovo u cijelosti oslonio na postojeću hrvatsku štokavsku standardnojezičnu tradiciju i u njegovu modelu vrlo je malo ičega što nije (bilo) dijelom te tradicije.

prekretnicom u povijesti slavenske akcentologije i u akcentologiji naših dijalekata. Tu je usporedio čakavsku, štokavsku , rusku i litavsku akcentuaciju zaključujući da je stara hrvatska i srpska akcentuacija imala tronaglasni sustav,

, koji je doživio svoje redakcije i stilizacije: dalmatinsku (čakavsku), horvatsku (kajkavsku) i slavonsku ( štokavsku ). A izvan Trojedne Kraljevine bosansku (štokavsku) kako se javlja u djelima franjevaca. Već početkom 17. stoljeća,