zaštitnu meru, sve i kad je izostao takav predlog organa starateljstva. S navedenim u vezi stoji pogrešno shvatanje žalioca da izveštaj Centra za socijalni rad predstavlja osnov za presuđenje da nije bilo nasilja s njegove strane.U izveštaju
, kao i apostilj predviđen Haškom konvencijom o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava. Žalilac ukazuje na bitnu povredu odredbe člana 361. st. 2. t. 12. ZPP-a, navodeći da su razlozi navedeni u rešenju prvostepenog
u vreme kada postupak počinje da teče tako da prvostepeni sud nije trebao ponovo utvrđivati državljanstvo stranke. Žalilac ističe da je prvostepenom sudu morala biti poznata činjenica da jugoslovensko državljanstvo više ne postoji iako
prvostepeni sud je pravilno primenio sve relevantne odredbe materijalnog prava iz čl.86. do 92. ZRSZ. Neosnovano žalilac navodi da se prvostepeni sud pozvao na pogrešne odredbe materijalnog prava, koje nemaju uticaj na odluku u ovoj
sud, preinačio je presude 29. aprila 2010. godine, odnosno 30. juna 2010. godine. Time je Apelacioni sud utvrdio da su žalioci imali pravo na isplatu preostalog regresa za godišnji odmor prema važećem domaćem pravu (vidi stavove 10 - 13 u daljem
u suštini omogućavala zloupotreba procesnih prava i stranke dovele u procesno nejednaku situaciju u kojoj je žaliocu omogućeno da baz ikakvog ograničenja dopunjuje i proširuje žalbene razloge i navode, dok je pravo druge strane
, ceneći osnovanost podnetog zahteva, našao da zahtev treba odbiti iz sledećih razloga: žalioca podnet organu vlasti odnosi na informacije nastale u radu, odnosno u vezi sa radom organa vlasti, a da organ vlasti ne
, u smislu čl. 2. Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja, mogu biti predmet interesovanja žalioca , odnosno javnosti.
informacijama od javnog značaja, mogu biti predmet interesovanja žalioca, odnosno javnosti. žalilac u ovom slučaju tražio fotokopije spiskova korisnika lične invalidnine za ratne vojne i mirnodopske invalide i
spiskove za iznosima isplata, što u konkretnom slučaju, očigledno nije bilo predmet interesovanja žalioca , već lični podaci o korisnicima, za potrebe evidencije.
se izjasne da li ostaju pri izjavljenoj žalbi jer će se, u suprotnom, smatrati da su je povukli. U slučaju izjašnjenja da žalilac ostaje pri žalbi, Ustavni sud mu nalaže i da navede razloge zbog kojih osporava izmenjenu odluku Visokog saveta
i pridruživanju sa EU, potpisanog 2008. god. kojim je predviđen rok od jedne do dve godine za ove izmene. Žalioci su se pred ESLJP pozvali na kršenje čl. 14 EKLJP u vezi sa čl. 3 Protoloka 1, čl. 3 Protokola 1 zasebno i člana 1 Protokola
zaštitu u gradu Paifve. Oni tamo nisu premešteni i nalaze se i dalje na psihijatrijskom odeljenju zatvora Lantin. Žalilac tvrdi da je zbog nedostatka mesta u Centru za socijalnu zaštitu u gradu Paifve bio prinuđen da sačini listu čekanja na
u Paifve čim se oslobodi mesto koje je upražnjeno otpuštanjem nekog drugog zatvorenika čije se stanje popravilo. Žalilac dodaje da se intenzivno radi na povećanju kapaciteta Centra za socijalnu zaštitu u gradu Paifve i da je otvaranjem nove
, Mons et Bruxelles ] iz 1990. godine, 435, i drugi od 4. juna 1993. (Belgija protiv B. C. i T., tužba br. R. F. 8349 / 93). Žalilac je morao da odloži premeštanje zatvorenika kojima je određen pritvor u ovom centru kako se situacija ne bi pogoršala i