druge nego čekati bolja vremena. Svoj maksimum stoga dostiže u vrijeme dominacije Seleukovića i Rima. apokaliptički pokret: sljednik proroštva koje se iscrpilo, bilo zbog nestanka napetosti monarhija-proroštvo, bilo zbog nove

zauzimanje odvažnog stava, sve do mučeništva jer se očekuje pobjeda dobra i novi život putem uskrsnuća. Opasnost koju apokaliptička misao nosi za praktičan život jest moguće otuđenje (alijenacija) od sadašnjosti jer se ona shvaća pod utjecajem zla

za uništenje u završnoj bitki čemu se onda zalagati za ovaj svijet, za nevažne pojedinosti u svakodnevici? apokaliptičke književnosti:

3 Umnici će blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge učili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vječnost. Apokaliptička literatura naglašeno se interesira za usud zemaljskih imperija jer je gajila uvjerenje da stvari na ovom svijetu ne

pripadnika trećeg sveta, Viržilija, i njegovog zaštitnika sklonog zloupotrebama, koji poznaje sva religiozna apokaliptička iskušenja.

povezuju, tj. konačno razrešenje svetske drame, spasenje i uskrsnuće, uspostavljanje carstva božijeg, nastupa iza apokaliptičke propasti sveta. [ 9 ] Drugi dolazak Hrista i apokalipsa stavljeni su u relativno blisku budućnost, ako to poredimo sa

mišljenja da je kapacitet Zemlje već blizu svojih krajnjih mogućnosti. Taj elektromagnetski smog je postao ozbiljna apokaliptička mora ljudi koji ozbljno misle.

je to bio znak logičnog izopštenja naroda koji je odlučio da istupi iz planetarne igre istine i laži; početak njegove apokaliptičke kazne.

Triipostasnog Sunca; trenutku koji za njega traje već vjekove. apokaliptički kultovi i od njih nerazdvojivi kultovi borbe, mučeništva i Suda Božijeg.

bio rezultat skladnog sjedinjavanja dveju božanskih figura. Ali, grčko-istočnjačke Misterije, eshatološke i apokaliptičke teorije, kult vladalaca da navedemo samo neke primere takođe ilustruju značaj i snagu sinkretističke misli

rečima, Knjiga Otkrivenja odslikava urezuje u naše pamćenje i sećanje viziju Carstva Božijeg. Naravno, proročki i apokaliptički karakter je uvek okrenut ka istorijskoj stvarnosti. Kulminacija te napetosti je u ukidanju zla i nepravde. Spasenje u

i postaje jedno od najvažnijih izvorišta fašizoidne histerije. Istovremeno, stvaraju se tehnokratske utopije i apokaliptička svest: mit o svemoći nauke i tehnike, ideja čoveka-kiborga, ideja o napuštanju planete... Zbog globalne ravnoteže

- grupacije ostrva, tu i tamo. Nije bilo ni kiseonika (O 2), a nebo je bilo tamnije nego danas. Bez obzira na pomalo apokaliptički izgled, na planeti se, već, tada desio život. To je bila nedokazana tvrdnja naučnika, sve do sada. Konačno, deluje da

. Ovo Udruženje je skroz naskroz protivdogmatsko i protivkanonsko, protivevanđelsko i protivcrkveno: nakaza, apokaliptičko čudovište prerušeno u socijalnog anđela. A njegov list Vesnik nije drugo do evanđelje maskiranog Satane; čaša otrova