u Travuniju [ 19 ]. Vizantijski izvori navode gotovo istovetnu priču za, sina solunskog duke Grigorija Taronita, Ašota , koji se oženio Samuilovom ćerkom Miroslavom [ 22 ], zbog čega pojedini istoričari odbacuju samu priču o Vladimiru i
on je krenuo ravno na Solun. Grad nije mogao da uzme, ali je Grcima zadao pod gradskim bedemima osetan udarac i zarobio je Ašota , sina gradskog zapovednika Gligorija Taronita. Sa Soluna krenuo je Samuilo na jug Grke, sve do Peloponeza, u smelim i
nov napad na Solun, ali sasvim uzaludno. Ašota , on je oženio svojom ćerkom i uputio ga je potom za upravnika dračke oblasti. Mladi Ašot (sudeći po imenu, i on jermenske
beži u Carigrad. S njim je u izdaji učestvovao i sam tast Samuilov Hrisilije. U Carigradu, Vasilije lepo primi i nagradi Ašota , usvoji i njegove predloge i poruke o tom, kako treba udesiti napad i predaju gradova, i postupi po njima. 1005. god.