, ako mi se ukaže prilika. Ovo je prplika da mu ispunim jednu od posljednjih želja. To mu je od moje strane, a njegovi Bijeljani bi veliko djelo uradili, i za njegovu dušu, i za svoj kraj, pa i za čitavu Boku, ako bi smogli snage i sredstava da objave
posjeda u Dračevici. Osim toga, ovdje je u pitanju Bijela, gdje su Peraštani držali zemlju od ranije. A takođe, i Bijeljani od ranije, jer je u Bijeloj snažno posvjedočen starinarski srpski elemenat. Nigdje nema Rada Lukovića, ali ima
porodica, uređene po ugledu na kuće kulturnih i naprednih naroda. Iz raznih preostalih slika vidimo da su stari Bijeljani bez razlike nosili naše divno bokeljsko odijelo i to onakvo, po prilici kako nosi danas Bokeljska mornarica. Ovo
hajduci opaziše da im je pao poglavica i oni se razbjegoše slomljeni i izranjavani kud koji, ostavivši svoj plijen . Bijeljani tada uz slavljenje zvona i pjevanje pobožnih pjesama povratiše crkveno blago i svete utvari u crkvu, zahvalivši
kule Osmanove podiže porodica Bujović sebi dvor, kojega su kasnije naslijedili peraški konti Zmajevići . Bijeljani , kao vješti pomorci, bili vrlo rado primani bilo kao mornari, bilo kao časnici na peraškim brodovima. Oni su zajedno sa
okršaju kod Atine u Grčkoj 19 aprila 1756 god., koga je divno opjevao fra Andrija Kačić-Miošić, učestvovaše i Bijeljani među kojima se junaštvom ističe knez Marko Zloković. I danas se u kući Zlokovića čuva velika zlatna medalja, koja visi o
iz turskih ruka pređe u ruke peraške gospode. Ova imanja peraške gospode u Bijeloj sačuvala su se do naših dana . Bijeljani bili omiljeni mornari i časnici na peraškim brodovima, jasno vidimo iz napisa učenog g. P. Butorca Grilova afera. Uz
, Zuane Zlokov ( Jovan Zloković ) i Tripo Matković, bijahu po tadašnjim mletačkim zakonima prognani iz Perasta . Bijeljani su, kao i ostali Bokelji, napisali najljepše stranice svoje istorije na moru. More je bilo poprište, gdje su oni
, gdje ih je izjela pomrčina . Bijeljani osnivaju Srpsku zemljoradničku zadrugu. Zadruga, koja je osnovana 1912 inicijativom pok. Petra Novakovića, pok .
. Dom je projektovao arh. Milan Đ. Zloković-Bijeljanin, docent beogradskog univerziteta. Ovaj dom koji Bijeljani podižu u spomen i slavu Kralja-Viteza, pretstavljaće najvišu prosvetnu tekovinu ne samo našega mjesta, već i čitave
to prihvata u Boki je dobrodošao, a ko ne prihvata nije dugoga vijeka i neće ga niko zapamtiti. Maksima Zlokovića pamte i Bijeljani i Bokelji i mnogi drugi. « Blago tome ko dovijek živi, imao se rašta i roditi vječna zublja vječne pomrčine, nit dogori ,