slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "bodhisatva".
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
fati. On je takav stav isticao nasuprot Šopenhaueru ( i njegovoj indijskoj i budističkoj inspiraciji ) ne znajući da su zastupnici takvih shvatanja postojali u indijskoj ( i kineskoj ) tradiciji. U samom budizmu takav razvoj vidimo na potezu od akosmizma ranog budizma do kosmizacije Bude i budinstava u poznom budizmu. Tu se drama probuđenja i oslobođenja ne projektuje kao hvatanje prvog vozila za izlazak iz samsare nego kao identifikacija samsare i nirvane kroz karijeru bodhisatve koji odlučuje da ostane u svetu sve dok i poslednje biće ne bude slobodno .
sve su to moji avatari. Deseto moje otelovljenje na zemlji biće Kalki, budući sudija koji će se pojaviti u času smaka vasione. I ne samo ta otelovljenja, već i cela vasiona - Sunce, Mesec i zvezde, zemlja i more, strane sveta i godine - moja su pojavljivanja, kroz njih stvaram, čuvam i uništavam samog sebe. Ja sam Trimurti, jedan bog u tri vida: kao Brahma stvaram, kao Višnu čuvam, kao Šiva uništavam svet ( Mitovi stare Indije, 1982: 212 - 3 ) . bodhisatve
to moji avatari. Deseto moje otelovljenje na zemlji biće Kalki, budući sudija koji će se pojaviti u času smaka vasione. I ne samo ta otelovljenja, već i cela vasiona - Sunce, Mesec i zvezde, zemlja i more, strane sveta i godine - moja su pojavljivanja, kroz njih stvaram, čuvam i uništavam samog sebe. Ja sam Trimurti, jedan bog u tri vida: kao Brahma stvaram, kao Višnu čuvam, kao Šiva uništavam svet ( Mitovi stare Indije, 1982: 212 - 3 ) . bodhisatve javlja se u budizmu od najranijih učenja, pisanih na paliju. Međutim, razlika između ovih shvatanja bodhisatve ( bodhisattva, otelovljena probuđenost ) i kasnijih, mahajanskih učenja ( pisanih na sanskritu ) upadljiva je i svodi se na sledeće .
času smaka vasione. I ne samo ta otelovljenja, već i cela vasiona - Sunce, Mesec i zvezde, zemlja i more, strane sveta i godine - moja su pojavljivanja, kroz njih stvaram, čuvam i uništavam samog sebe. Ja sam Trimurti, jedan bog u tri vida: kao Brahma stvaram, kao Višnu čuvam, kao Šiva uništavam svet ( Mitovi stare Indije, 1982: 212 - 3 ) . bodhisatve ( bodhisattva, otelovljena probuđenost ) i kasnijih, mahajanskih učenja ( pisanih na sanskritu ) upadljiva je i svodi se na sledeće .
bodhisatve bodhisatva je bio čovek koji je preuzeo određene zavete, a u mahajani taj pojam je veoma proširen, zbog toga što je i pojam budnoga ( bude ) veoma proširen. Budnost sada nije više samo svojstvo, ili stanje nekih ljudi, nego je postala suprakosmički princip, a epitet bude ili budnoga je proširen daleko preko okvira istorijske ličnosti Gautame Šakjamunija, pa se vezuje za čitav jedan panteon nebesnika. Bude i bodhisatve su sada otelovljenja ili upojednačenja nadkosmičke budnosti, a
na prelazu iz stare u novu eru - to isključiv ideal. U ranim učenjima bodhisatva je bio čovek koji je preuzeo određene zavete, a u mahajani taj pojam je veoma proširen, zbog toga što je i pojam budnoga ( bude ) veoma proširen. Budnost sada nije više samo svojstvo, ili stanje nekih ljudi, nego je postala suprakosmički princip, a epitet bude ili budnoga je proširen daleko preko okvira istorijske ličnosti Gautame Šakjamunija, pa se vezuje za čitav jedan panteon nebesnika. Bude i bodhisatve su sada otelovljenja ili upojednačenja nadkosmičke budnosti, a postoje nebeski i zemaljski bodhisatve. Tako pojam bodhisatve sada ne obuhvata samo posebno zavetovane budiste, koji su krenuli putem bodhisatve, nego i sve one ravni budinstva koje su nad-telesne, a vrhune, ili crpu svoj izvod iz iskonskog Adi-Bude, tvoreći likove mahajanskog budističkog panteona. Osim toga, uvodi se ideja o postizanju probuđenja uz "pomoć drugoga ", a ne samo vlastitim naporom .
taj pojam je veoma proširen, zbog toga što je i pojam budnoga ( bude ) veoma proširen. Budnost sada nije više samo svojstvo, ili stanje nekih ljudi, nego je postala suprakosmički princip, a epitet bude ili budnoga je proširen daleko preko okvira istorijske ličnosti Gautame Šakjamunija, pa se vezuje za čitav jedan panteon nebesnika. Bude i bodhisatve su sada otelovljenja ili upojednačenja nadkosmičke budnosti, a postoje nebeski i zemaljski bodhisatve. Tako pojam bodhisatve sada ne obuhvata samo posebno zavetovane budiste, koji su krenuli putem bodhisatve, nego i sve one ravni budinstva koje su nad-telesne, a vrhune, ili crpu svoj izvod iz iskonskog Adi-Bude, tvoreći likove mahajanskog budističkog panteona. Osim toga, uvodi se ideja o postizanju probuđenja uz "pomoć drugoga ", a ne samo vlastitim naporom .
. Budnost sada nije više samo svojstvo, ili stanje nekih ljudi, nego je postala suprakosmički princip, a epitet bude ili budnoga je proširen daleko preko okvira istorijske ličnosti Gautame Šakjamunija, pa se vezuje za čitav jedan panteon nebesnika. Bude i bodhisatve su sada otelovljenja ili upojednačenja nadkosmičke budnosti, a postoje nebeski i zemaljski bodhisatve. Tako pojam bodhisatve sada ne obuhvata samo posebno zavetovane budiste, koji su krenuli putem bodhisatve , nego i sve one ravni budinstva koje su nad-telesne, a vrhune, ili crpu svoj izvod iz iskonskog Adi-Bude, tvoreći likove mahajanskog budističkog panteona. Osim toga, uvodi se ideja o postizanju probuđenja uz "pomoć drugoga ", a ne samo vlastitim naporom .
vlastitim snagama, nego samo uz spoljnu pomoć ( bodhisatvi i buda ), naročito zazivanjem njihovih imena ( namadheya ). Pojedini pisci su se bavili komparativnim istraživanjem prakse i načela uključenih u mistiku imena, ili moći reči, u hinduističkoj mantra-jogi, jevrejskom tetragramatonu, devocionalnom budizmu, filokaliji u pravoslavlju i dhikru u sufizmu . bodhisatva iz grupe od trojice velikih satvi [ 8 ] ( mahasattva ) i pritiče u pomoć ljudima i u tekućim životnim nevoljama, pa je to bio jedan od najpopularnijih likova u svim budističkim zemljama .
spasti napaćeni svet. Uvežbane pronicljivosti i vešt u postupanju, Nema zemlje, nema mesta u svetu Gde on neće biti. ( ... ) Zato ga stalno imaj na umu, Avalokitešvaru, čisto biće - Nikad u njega ne sumnjaj. U bolu, u nesreći, u smrti - On je spasilac, utočište i podrška. Savršen u svim vrlinama, Sva bića nadgleda blagonaklono, Taj okean milosti, Avalokitešvara obožavani bodhisatva ženskog roda ( Kuan-yin, Kannon ). To govori u prilog Jungovom zalaganju za do-punu hrišćanskog muškog trojstva uzdizanjem četvrtog člana - Bogorodice, [ 9 ] a to objašnjava i njenu popularnost kod jednog broja hrišćana. Karakteristično je da u Tibetu glavne bude dobijaju svoje ženske partnerke Tare, koje su takođe popularne zaštitnice .
o istočnom raju ). Samo kaluđeri ili eremite se obraćaju za pomoć da postignu najviše dobro - probuđenje i oslobođenje - kao konačno razrešenje zagonetke života, namirenje svekolike čežnje i oslobođenje od karme i ponavljanja rođenja na zemlji . Bodhisatva Avalokitešvara ima u budizmu značajno mesto i u mahajanskim sutrama i u religijskoj praksi. Sa stanovišta filozofije i psihologije religije, ovaj lik je zanimljiv i zbog toga što je u kineskom budizmu promenio pol, postavši ženski lik i u tom vidu prenet je i na japanski budizam. Oko tog lika, koji se u Kini zove Kuan-jin, a u Japanu Kwannon ( ili Kannon, u zavisnosti od transkripcije ), religijska praksa stvara kult koji Kuan-jin daje značaj veći od onog koji bi se mogao
kultu, u Kini se ( a i Japanu ) njoj obraćaju u nevolji i pripadnici drugih religija. To je karakteristično za Indiju, Kinu i neke druge zemlje, da su istaknuti likovi pojedinih religija u izvesnom smislu "opšte dobro" u ravni popularne religioznosti . bodhisatvi iz tibetanske tradicije ), a drugi razlog je spajanje lika Mjao-šan ( odnosno legende-bajke o njoj ) sa likom Kuan-jin ( odnosno njenim žitijem ). Međutim, sled zbivanja ovo ne potvrđuje. Zapravo, spajanje lika Mjao-šan sa Kuan-jin odigralo se ( i bilo je moguće ) onda kada je Kuan-jin već bio ženski lik, pošto se legenda o Mjao-šan uobličuje između VII i XI veka, a ikonografski prikazi Kuan-jin kao ženskog lika javljaju se već od V veka. Ako to imamo u vidu, onda je jasno i zašto
istoriju religija, u našem stupnjevanju ženskog principa mudrost se javlja kao treći stupanj, a milosrđe kao četvrti. Ako je reč o Mona Lizi, gledano muškim očima ona je bliža saosećajnoj, nego mudrosnoj animi . bodhisatva čija osoba i biografija se protežu kroz eone, koja se slobodno kreće između sveta ljudi, pakla i budističkog raja ( "čiste zemlje" ), pojavljujući se u različitim oblicima i otelovljenjima, ona ima kosmički aspekt. Kao bodhisatva koji se "Osvrće-na-krike ", na bol i jad u svetu, ispunjena saosećanjem i milosrđem, spremna da pritekne u pomoć onima u nevolji i onima koji pate, pomažući čak i grešnima u času smrti, ona je religijska figura od prvorazrednog značaja. Kao "
o kultu Madone, Hajler primećuje da ona ima tri aspekta: kosmički, specifično religijski i sveopšte ljudski ( F. Heiler, u zborniku The Mystic Vision, 1982:353 ). U nešto drugačijem značenju u okviru tih aspekata može se opisati i Kuan-jin. Kao bodhisatva čija osoba i biografija se protežu kroz eone, koja se slobodno kreće između sveta ljudi, pakla i budističkog raja ( "čiste zemlje" ), pojavljujući se u različitim oblicima i otelovljenjima, ona ima kosmički aspekt. Kao bodhisatva koji se "Osvrće-na-krike ", na bol i jad u svetu, ispunjena saosećanjem i milosrđem, spremna da pritekne u pomoć onima u nevolji i onima koji pate, pomažući čak i grešnima u času smrti, ona je religijska figura od prvorazrednog značaja. Kao" Univerzalna kapija "i spasiteljica, Kuan-jin ima sveopšte ljudsko značenje .
- od ograničenja svekolike egzistencije ( kao materijalnog, empirijskog života ) artikuliše se u velikim religijama kao mogućnost za pojedinca, ili zajednicu koji se oslanjaju na datu religiju. Sa tom idejom povezani su i pojedini likovi u datoj religiji. U hrišćanstvu to su Isus i pod određenim okolnostima Bogorodica ( dušespasiteljica ), a u budizmu bude i bodhisatve. Istovremeno, ti likovi zadržavaju, odnosno preuzimaju i isceliteljsku ulogu ( Isus i pojedine bodhisatve u budizmu isceljuju bolesne ). Svetački likovi drugog ranga ( dakle, ne spasioci ) takođe mogu imati isceliteljske moći. U optici velikih religija polazi se od toga da se život završava iscrpljenošću, agonijom, smrću. Ljudi umiru jer ih je život iscedio, izmorio, kao teška bolest. Neki mirno i predano, neki ispunjeni očajanjem, nemirom i čežnjom za nastavkom egzistencije, ma u kojem vidu, kao da i nisu živeli. Spasenje je, otuda, veliko isceljenje, isceljenje od