, on postaje ličnost i lice sa idetitetom. [ 3 ] Ovakav način razmišljanja uvodi Blaženi Avgustin, a formuliše Boetije u poznatoj definiciji:,, persona est naturae rationabilis individua substantia ' ' (ličnost je individualna
jedinstvenim ideogramskim pismom koje je premošćavalo kinesku jezičku raznolikost... Boetije , poslednji veliki filozof antike, rođen 480. godine, svojim delima će omogućiti da se barem deo antičke učenosti
estetičku paradigmu. Ma koliko kao teolog bio okrenut protiv paganstva, kao filozof je bio čvrsto utemeljen u antici. Boetije će otići dalje jer će svoju filozofiju i estetiku zasnovati na antičkoj, posebno Aristotelovoj filozofiji čak
jer im je ona bila ili strana ili odbojna zbog dekadencije koja je obeležila poslednje vekove Carstva. Boetije je potomak čuvene porodice Anicija. Sin je rimskog konzula, a i sam će biti konzul. Nakon rane očeve smrti brigu o
naslednik, vrlo sklon rimskoj kulturi, oko sebe okuplja velik broj uglednih i obrazovanih ljudi među kojima je bio i Boetije . Boetije stiče počasno zvanje patricija koje mu omogućava da sve svoje vreme posveti nauci i filozofiji. Prevodi i
, vrlo sklon rimskoj kulturi, oko sebe okuplja velik broj uglednih i obrazovanih ljudi među kojima je bio i Boetije. Boetije stiče počasno zvanje patricija koje mu omogućava da sve svoje vreme posveti nauci i filozofiji. Prevodi i piše
officiorum, predsednik vlade, tako da se u njemu otelotvorio Platonov ideal o osobi koja poseduje i mudrost i moć. Boetije zbog svoje moralnosti stiče brojne neprijatelje. Lažno je optužen da je sudelovao u zaveri protiv Teodoriha, pa je
koren u srednjem veku, pa je sve do modernih vremena ova knjiga služila kao udžbenik muzike na Kembridžu i Oksfordu. Boetije je sastavio i priručnike iz geometrije i astronomije.
raspravlja o čoveku, njegovom odnosu prema prirodi i Bogu, o sreći, sudbini, istinskim i lažnim dobrima, o dobru i zlu. Boetije nastoji da filozofski, to jest spoznajom same prirode i čoveka, utvrdi smisao i vrednost čovekovog života. Njegova
ukupno trideset i osam poglavlja. Svako poglavlje se završava jednom Boetijevom pesmom. Boetije opisuje kako mu se prikazala personifikovana Filozofija. Naime, Boetije je u tamnici i čeka na izvršenje smrtne kazne
pesmom. Boetije je u tamnici i čeka na izvršenje smrtne kazne. Nesrećan je jer smatra da je nepravedno osuđen i žali nad svojom nesrećnom
. Neka se samo priseti Sokrata, Anaksagore i Seneke koji su stradali zato što su sledili njena moralna načela. Boetije odgovara da je i sam poklonik filozofije, i da je ceo život uredio prema njenim načelima. Prihvatio se državničkih
iluzornost lažnih dobara. To su ona dobra za kojima ljudi teže, ne razmišljajući o njihovoj stvarnoj vrednosti. Boetije kroz usta Filozofije objašnjava da ljudi zbog svog neznanja ova lažna dobra smatraju sredstvima za postizanje
sledi da se istinska sreća nalazi u vrhovnom Bogu. Boetije , postignućem sreće postaje Bog. Nadalje, Bog, kao apsolutno Dobro, kao ono Jedno kojem sve teži, ujedno je i tvorac
nepromenjivih zakona prema kojima se već eonima sve skladno odvija. Boetije izražava čuđenje kako vrlina ne samo da nije nagrađena, nego je zločincima bačena pod noge. I da se u svetu kojim vlada