et urbis Ascriviensis). Tom prilikom on je autora nazvao Ivanom Bona de Boliris (Joannes Bona de Boliris). [ 74 ] Od tada pojedini književni istoričari
Tom prilikom on je autora nazvao Ivanom Bona de Boliris (Joannes Bona de Boliris ). [ 74 ] Od tada pojedini književni istoričari, i oni predstavljaju
tome, pravo ime Ivan Bolica [ 75 ]; u tom je smislu nedavno čak i dodatak de Boliris koji dolazi kod Racija shvaćen kao pisarska, odnosno štamparska
sada usamljeno, mišljenje po kome taj pesnik može biti jedino Ivan Bona Boliris , s obzirom na okolnost da "u kotorskim izvorima nema nikakvog traga da
na okolnost da "u kotorskim izvorima nema nikakvog traga da je pesnik Boliris iz kotorske porodice Bolica, kao što se mislilo ". [ 77 ]
". [ 77 ] Bolirisu fragmentarni su i suvi, no ipak dovoljni da ga prikažu kao jednu od
, kada je u Kotoru besnela epidemija kuge. Bolirisa i njegov život, poznati su nam tek jednim delom, za koji čak ne možemo
, poneki stih ima zanosa, poneka slika ima svježine. "[ 82 ] Boliris posvetio je Opis zaliva u grada Kotora kotorskom patriciju, a možda
iste godine pomenut kao pokojnik. Prema tome je van spora da je Ivan Bona Boliris svoj spev pisao pre tog vremena.
zaliv, ne bez ponosa, lepšim od svih drugih (pulcherrimus omnes), Bona Boliris poziva, u prvim stihovima, "ilirske muze" (Illyrides Musae) da mu u tom
izbeći ni ostali humanisti. Boliris sledi liniju puta koja ga vodi od Herceg-Novoga i Bijele pored drevnoga
Đorđa, nađe srećno upoređenje sa golubovima. Boliris odvojio je za sam Kotor, svedočeći i tom nesrazmerom o ljubavi koja ga za
put je to posebno uočljivo u zaključnim stihovima speva, kada Bona Boliris raspravlja o postanku svog grada i tumači njegovo ime: u duhu
ga po tome Kotor (grčki καταρόζ, znači "čist "). Boliris niti je potpun, niti pokazuje težnju da to bude; naprotiv, oseća se
: jedni dolaze, odlaze drugi, pod teretom sretni. [ 83 ] Bolirisa nije samo izraz njegovog velikog kotorskog rodoljublja već je i