već na proleće. Braničevaca , koji su ginuli na bezbroj bojišta širom Srbije, umirali po mnogim bolnicama i ambulantama, ubijani glađu, terorom i
Braničevskog okruga: Petrovac na Mlavi, Golubac, Žagubica, Veliko Gradište, Žabari i Malo Crniće. Za bogatu ponudu Braničevaca svoje interesovanje iskazao je i predsednik Srbije Boris Tadić koji je prošle srede posetio njihove štandove i
Srba gdegod oni bili, dogod "krojači" ne zametnu svoje krvave tregove. Braničevaca u Prvom balkanskom ratu, ili ratu s Turcima kako je u narodu zapamćeno, zahvaljujući opsežnim istraživanjima
škola u svetu, u kojima se ta bitka i danas izučava. Njen oficirski kadar uglavnom je stasao u srpskim školama. Braničevaca poginulih u toj slavnoj bici kretao se, idući od mesta do mesta, od jednog do 27 vojnika. Drugog dana tog krvavog boja
kaže da su na dvor franačkog cara Karla Velikog došli zajedno sa bugarskim poslanicima i "poslanici Timočana i Braničevaca , dvaju srpskih plemena ". Ti Srbi Timočani živeli su kao što žive i danas sa obe strane reke Timoka u istočnoj Srbiji i
Srbiji i zapadnoj Bugarskoj. A u okrugu požarevačkom i dandanas postoji Braničevo gde je nekad bio glavni grad Srba Braničevaca . Sadanji bugarski narod slovenskog jezika i pretežno slovenske krvi nastao je od mešanja bugarske manjine sa većinom
o sportu sela Drmno više od jednog veka, Sportsko društvo sela Drmno, Putopis tragom istorijskih stratišta i učešća Braničevaca , Drmljana i ostalih ratnika našeg kraja u Prvom svetskom ratu i druge.
kada su pred cara Luja Pobožnog izašli: Legati Abodritorum ac Bornæ, ducis Guduscanorum et Timocianorum (izaslanici Braničevaca i Borna, knez Kučana i Timočana), u cilju traženja zaštite i sklapanja saveza protivu Bugara. Iste godine su zbog
primera. Na brdu Vranjevac kod manastrira Bradača, gde se upravo priprema podizanje spomenika posvećenog senima Braničevaca stradalim u ratovima 1912 - 1918. junački je poginuo u noći između 19. i 20. oktobra 1915. rezervni potporučnik
za patrijarha 919. godine. Regiju današnjeg srpskog Podunavlja početkom IX veka naseljavala su plemena Braničevaca , Guduščana-Kučana i Timočana, za koja se smatra da su srpska plemena iako su se neka od njih došla s leve obale Dunava /
je Kekavmen svakako njih nazivao Srbima, koji su srpsko ime u XI veku nasledili od svojih predaka Kučana, Timočana i Braničevaca (30).