. Jer da bi se jaz između znanja i neznanja smanjio (delovanje koje Ransijer naziva pedagoškom logikom), on se paradoksalno mora uvek iznova
Žaka Ransijera, jednog od najznačajnih filozofa današnjice. Ransijer piše da se politika književnosti ne odnosi na način na koji pisci u
I komentarima prema njanovijim evropskim propisima, Evrokodu 2. Ransijer analizira različite oblike sukoba dveju različitih poetika koji čini
osetiti da se svet sastoji samo od znakova, nego i od krvi i od mesa). Ransijer je, izgleda, bio u pravu: "Ne radi se o tome da se ne razumemo jer
NBS putem Konkursa, u savremenoj evropskoj misli ne postoji. Ali Ransijer ovde implicira i jednu drugu razliku, razliku između književnosti
onome o čemu kritički bruji savremena filozofska scena (Žižek, Badju, Ransijer ), licemernom konceptu tolerancije i političke korektnosti. Iako se
ali tako da prestaju da budu književnost. Ovim drugim tekstovima se Ransijer neće baviti. Oni za njega ne postoje.
i političku dimenziju, svedoči i knjiga Politika književnost Žaka Ransijera , jednog od najznačajnih filozofa današnjice. Ransijer piše da se
na Antoničev tekst)... Pa kako onda da se "prevari da dodje na sluša Žaka Ransijera "?...
mi se da je NSPM jedino mesto na kome može da se pročita nešto ozbiljnije o Ransijeru ... Svaka čast Izgleda da NSPM nije samo najbolji politički već i
se ne bi mogla preći ako se oko toga potrudi. Ransijer smatra da paradoks gledaoca u tom smislu leži u činjenici da ne postoji
neki sarlatani koji kopaju bez veze. Ransijer , "prvenstveno sukob oko postojanja zajedničke pozornice i oko
, par Jacques Rancière, Multitude, 2000, Mars. Naravno, stoji da je Ransijer razvio jedan drugačiji pojam politike u odnosu na Fukoa, ali i u odnosu
(jedan od najupečatljivijih primera, u ovom smislu, svakako je Žak Ransijer dok je primer Slavoja Žižeka zapravo pomalo obrnut).
, kao oblika kojima konstituisanje znanja izmiče. [ 5 ] Ransijer podseća da je u isti mah to i pokazatelj da nije reč o ma kakvoj