, Izrodi su, il robovi, Željni s ovcam travu pasti. Ah, da ' e proklet tko cijeć vire Na svojega reži brata: Jer nesreća tvoja izvire Samo iz toga kalna
' e podbada Na jed, na bijes žešći tijeme. Sprijed je slijepa, da ko prije Cijeć milosti slabo vide, Sada u srdžbi svoj ne umije Štedjet, na put tko joj
, I ljepotom ka se visi, Pertevljeva kći jedina. Vrijedni su oba sve cijeć vire, Da se carstvo s njimi srodi: Tko za cara rado umire, Zna ga cijenit
- Janjičare sramno smete. I to ' e uzrok što Poljaka Na mir sklonih, ne cijeć mira, Neg da u naprijed žešći paka S kaurinom rat se tira. Jer kad ljuti
odluke, S kijeh k krstjanskom greš otaru. A i vrijedan je junak toga, Sve cijeć njega da se ostavi: Čas, poštenje, strah od Boga I ćaćkovoj smrt na glavi
pritištaonice zaudugo razglasi? Tkomu da se priporuči Svetica, koja cijeć nje goruće vjere dostoja bit od Isukrsta učinjena, ko upisa s. Jerolim,
. Ka gdi u staro Drenopolje Plačnu u društvu plačna stiže, Teške i ljute cijeć nevolje Srce i ruke k nebu diže, Vapeć: Bože, ah, ti spasi, Pod tve krilo
ne htjede dikla mila, Takva u bitju kad ga vidje, Rijet koja ju tare sila, Cijeć Kalinka što ' oj spovidje. Ah, prem nikad to ne laže, Da zaista, tkogod
utemeljivati. Zato molim Vaše Prisvlo. Pripoštno. Gospvo. da kako ste cijeć Vašega blagodarstva svakomu priobilni milostima, tako i meni budete
od glave, s kojih preda: Ali mlad car za ne čuti I ne odustat misli od svoje Cijeć bojazni, kob što sluti, Riječ mu u tijeku presjeko je, Rekuć: Prestan ',