Nebojše Ušketa Vučićevića (dva), Gorana Milojevića, Fadilja Vokrija, Zorana Batrovića i kasnije trenera prvog tima Partizana Vladimira Vermezovića (gol za Veleć postigao je Sulejman Repak) - nas dvojica gledali zajedno na televiziji. Kad je Fahrudin Omerović, tada kapiten crno-belih, podigao pehar, otac me je pogledao i

umrije ureda. Tijem sve što smo, sve što imamo, sve što ufamo mi najvruće, milostivi dar je samo te ljubavi svemoguće, ka od nas neće dare na te, van ljubjenja, ine plate, veleć : "Tebi s nebom ove, o umrli, zvijezde ognjene, sve što leti, hodi i plove, sve što rađa, cvjeta i zene, tebi blaga sva bez broja, meni sama ljubav tvoja. Ljubi, ljubi,

mjesta kleta, gdi neizmjerna naša sila minutoga pade ljeta? "Beg bogdanski uza nj hode molit mu se ovdje stavi broj junaka, mjesta i zgode da mu od turske vojske objavi, veleć : "Kaž ' mi - biće utjeha druga naći sred nevolje - sve što od cara bi do Leha i ko caru Leh odolje. "

njoj i ona opet njemu, i u način se drag i mio otkrio dvoran ovi onemu, bojna uzdahnu djevojčica i ne može skrit poraza, zasveda raj lijepi od lica i od oči sunce ukaza, veleć : "Čuo si, može biti, pripovijedat ime moje, i mogo si još viditi ovijeh ruka djelo koje; Ali ne znam ču li ikada koliko je privelika boles ka mi srce jada s ropstva draga

. Jeda ti je me gorjenje skrovno i moji tešci trudi, ter ti ne znaš što zna stijenje, dubje, zvijeri, ptice i ljudi? Nut jaganjčić gdi moj veči igrajući od veselja, veleć : ' Ostav ' tužne riječi: blizu je tebe tvoja želja ' Ah, obrati na me, brače, slatki pogled tvoj veseli, ter viđ ko me srce plače, čim svu dušu tebe želi. O Rumenko,

? S bojnom slavom sila tvoja jaka je pako pridobiti. "Ali ljubav časna opeta s mislim drugom tad ustaje, i od pogube boja kleta obratit ju ne pristaje:" Djevojčice, veleć , mlada, pod oružjem da li spravi sred turskoga Carigrada slobodu iskat tvoj ljubavi? Kud te vodi plaha želja? Da si od ognja sva goruća, nijesi mnoštvu neprijatelja

on brodi željnom kraju. Na otok slazi, u grad ide; plaču matere, oci blijede, ušto način nać ne vide da im djece ne odvede. Ter slobodu izgubljenu naricati svak počinje, veleć : "Da li carskom plijenu rađaćemo mi robinje? Ah, sve imanje nije li dosta, ke se od nas za inih stjeca, teža sila da ne posta od ke nam se grabe djeca? O žalosti plačna svima

ne nahodi nitko se ini razni ova kćerca draga, ka je razgovor moj jedini ". Ko ču ovo crnac, skide zlatnu mahramu iza pasa, Sunčanici ter otide i u način ju blag prikaza, veleć : "Tva je sreća sada i velika i čestita: istočnom si caru lada, o djevojko plemenita" Sunčanica tada svrnu oči od srama i poniknu, a svu ostalu družbu crnu crni hadum k

jata tjera, a na vrste manje ine mrzi trudit brza pera. Stiže tko se ne priklonja, za priklonim letjet neće; nu što udara, sve prid konja Vladislavu slavnom meće, ko tim veleć : "Toli mnoge nije ni jake sile od svita koja ovako prid tve noge pasti neće pridobita." Razlicijeh stada zviri odsvud skaču zatjerana; od lovaca družba ih tiri i u krug

, hvali i slavi, za podoban dar joj paka uhićene druge otpravi. Bojne konje, svijetla oklopja i ostalo sve što ote; štite, strile, luke, kopja šlje joj na čas nje lipote, veleć : "Da znaš, mač sred moje ki desnice vidje sjati, jer se opasa za gospoje slobodivat, ne hitati; zašto, zasveda turački strah je i rasap naša sila, kraljević je svud

drazijem pobjen. Slovima se on optječe u kih pismo šti se odzgara: "Svak odstupaj nadaleče mogorskoga kći sam cara." Za uzdarje posla ovo Vladislavu hrabrenomu, veleć da ime svud njegovo u srcu će nosit svomu, i da unaprijed nigda veće, za harna se ukazati, proć krstjanim ona neće nigdje s drugam vojevati. Pak oružja na se stavi i na

njim koji osta. Od oružja stoje gomile ke kralj vitez ote i doni, kad moškovske razbi sile i odmetne Pruse skloni. Prilika ova zaglavila biješe oba svijetla reda, ko tim veleć : "Priko dila mojih ni moć proć naprijeda." Mnozi kipi mnozih kralja među ovim jošte slide; ali ih kriju mjesta dalja: slike im se sprijed ne vide. Krije ih misto, nu

čas joj srce na to. Tim sva dvorna u glas mio starom crncu kliče ovako: "Kaž ' mi, ko te obdario napravami lijepijem tako?" Crnac ončas Krunoslavu u Ugričića slici ukaza, veleć : "Oni svu napravu oko moga stavi obraza; oni mladac ki od strane poklisara česarskoga često donije dare izbrane ovdi u paše dunda tvoga." Kako začu Kalinka ovo, pitat

u svom dvoru. "Jedan veli:" Donijeh caru glavu ubjena protivnika; ni u dostojnu primih daru čas podobnu za bojnika. Pače rug je tvorit htio tijem car isti bez potrebe, veleć : Da ti pogubio nijesi njega, on bi tebe. "Drugi glasi:" Car sred kuća skrovno uhodi naša djela ter nam gozbe smeća i smuća s kijeh je družba svud vesela. Ne naš aga noćno

nejaka i prikorna, kad bi vrh nje gospodila volja od puka rogoborna. Jahija se starac tada u priklonstvu otkri njemu i, što vojska usred grada vapijaše, skaza sve mu, veleć : "Care svemogući, prosti, ako rob tvoj smije otkrit strašni plam gorući ki oko glave tve se vije; zašto, ako se ne ugasi samom krvi tvijeh svjetnika, tvomu carstvu

veleć

O piškotih in zasebnosti

Nastavitve piškotkov