koju je negovao, predavao i pisao. Namera nam je, isto tako, da ovom prilikom, zajedno progovorimo o prihvatanju Deridine filozofije i o njenom uticaju na ovim prostorima.
kreacije po kome nijedan element teksta ne može da funkcioniše kao znak a da ne ukazuje na neki drugi, koji, u duhu Deridine tekstualne igre tragova i razlika, nije jednostavan, prisutan u sebi samom i stoga ne može da upućuje samo na sebe. Igra
počev od traga koji ostali elementi lanca ili sistema ostavljaju na njemu. On ne postoji van tog posredovanja, van Deridine razlike i tragova tragova, gde je trag učinak posredovanja, posredovanje koje sobom nosi i samog posrednika.
, da se ekonomska realnost i monetarna politika pokazuju samo kao ospoljavanje jedne sramne metafizike, jedne Deridine bele mitologije koja vise nista i nikoga ne razaznaje, u potpunoj smucenosti i zbunjenosti uma koji je medjutim
za herojskom ulogom marksističke intelektualne avangarde. Autor smatra da je to jedan od najvažnijih razloga Deridine popularnosti u Srbiji, ali i polazište za analizu problema odgovornosti angažovanih intelektualaca.
nostalgiju za marksističkom idejom avangardnog intelektualca. Ujedno to vidim kao jedan od najvažnijih razloga Deridine popularnosti u Srbiji, takođe, kao i razlog za uspostavljanje određene strukturalne analogije u pogledu položaja
dva svetska rata, okupacije, Višija, Alžira, mit o univerzalizmu u jednoj zemlji izgledao je mnogim intelektualcima Deridine generacije skoro besmisleno. Upravo je strukturarističko iskustvo presudno uticalo na promenu termina u kojima je
koji sâm nema središta. (L) Deridine generacije kao neuspeo projekt u dvostrukom smislu, kako u pogledu političkog projekta, tako i u pogledu njegove
? Neću se sada neposredno baviti odgovorom na ovo drugo pitanje. Umesto toga, izraziću slaganje sa jednom ocenom Deridine političke filozofije, prema kojoj on, razvijajući svoju sumnju u logocentrizam preko anti-humanističke dogme u
. Ako se pođe od pretpostavke da rečnik otkriva normativno stanovište jednog diskursa (što se može videti na primeru Deridine interpretacije Šmitovog određenja pojma političkog), onda to ima za posledicu opravdavanje sankcija za verbalni
beli, gde su dve boje samo imena, kako Martin kače na početku. Deridine knjige Sablasti Marksa [ 3 ], koja je poslučila kao zvani - čno legitimisanje gurua postmodernizma kao levičara, i
jastvo koje se u poeziji samoiskazuje ili je subjekt konstrukt, učinak jezika? Posebna pažnja biće posvećena uticaju Deridine dekonstrukcije na teoriju i praksu poezije u drugoj polovini 20. veka.
, da Kristeva denuncira postmodernizam, da se pristalice Fukoovog mišljenja retko dovode u vezu s pristalicama Deridine teorije, da su pozicije koje zastupaju Elen Siksu (Hélène Cixous) i Lis Irigaraj u temeljnom smislu oprečne, te da
pitanja o identitetu i njegovoj potencijalnoj transformaciji kroz komunikaciju Polazište za ovakav stav su Deridine rasprave o jeziku, i njegov pristup kontekstualizaciji postojećeg teksta koje subjekt interpretira na osnovu