i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud.
Uroš, previsoki i krepki i samodržavni i milostivi kralj Srbski. Zbog njegove čuvene milosti i milostinja, njemu dolažahu iz bližnjih i daljnih krajeva, sa morskih ostrva i preko mora, i iz samoga svetog i slavnog grada Jerusalima. Njih sa
sa sobom česne mošti svetiteljkine, koje položi u jednoj odaji carskoga dvorca. Sestre pak njegove i kćeri tajno dolažahu k svetim moštima, kađahu ih mirisima i paljahu sveće, česno ih poštujući i s ljubavlju im se klanjajući. No ubrzo
veri i krštenjem ih prisajedini Bogu. I raznese se slava njegova svuda. I mnogi bolesnici iz raznih i dalekih strana dolažahu k njemu i dobijahu dvostruko isceljenje: isceljenje tela i isceljenje duše. Jedna ugledna žena po imenu Friela, majka
životu, u velikom uzdržanju, i smirenosti i celomudriju i ljubavi. I glas o njemu pronese se svuda; i svi koji čuše dolažahu da ga vide i čuju, jer se njemu dade reč mudrosti, razuma i utehe. Deset godina posle odlaska blaženog Avramija od kuće
koji propadaju. A kad svanu, neznabošci ga zatekoše u crkvi gde se moli, i strahovito se uplašiše. Jer oni svaki dan dolažahu u crkvu, ne na molitvu nego da gledaju njeno blagoljepije i lepotu. A blaženi Avramije ih moljaše, da poznadu Boga;
sveće i otpojavši pogrebne pesme oni s češću pogreboše telo njegovo u blizini srušenog hrama Zevsovog. I verni dolažahu svaki dan na grob njegov, kađahu tamjanom i moljahu se; i od groba njegova davahu se mnoga iscelenja bolesnicima. Prođe
se neprestano Bogu. A otac mu svaki dan slaše hranu koju on s blagodarnošću primaše i razdavaše drugim siromasima koji dolažahu k njemu, sam pak stalno gladovaše i žeđovaše, i velikim uzdržanjem i postom toliko sasuši telo svoje, da su mu se mogle
nespavanju. Jedino lijaše suze dan i noć i molitvu Bogu usrdno uznošaše, kao nekad Avelj svoje žrtve Bogu. Mirjani koji dolažahu svetome dobijahu od njega iscelenja od raznih bolesti, a mnogi se i od demona isceliše. No, zbog slave ljudske
isceljenja od različitih bolesti. Mnogo godina počivahu mošti svetoga u ovoj obitelji, dajući onima koji s verom dolažahu brzu pomoć i isceljenje od nečistih duhova. U gradu Kratovu beše neki Jermenin, vrlo bogat, no ne imađaše dece osim
dva starca - sudije, koje oni izabraše da raspravljaju njihove međusobne razmirice. U određene dane ovi starci dolažahu u dom uglednog i bogatog čoveka Joakima i presuđivahu među braćom razmirice. Joakim imađaše ženu, po imenu Suzanu,
da je i za života svog bio čudotvorac. Tako jednom zadesi tu pokrajinu velika glad, te bezbrojno mnoštvo ubogih i ništih dolažahu k svetom Selevkiju za hranu, i njegova se žitnica potpuno isprazni. Tada čovek koji je delio žito odnese ključeve i
koji je od radosti mnogo plakao, i uteši ga dušekorisnim razgovorom. Nakon izvesnog vremena videvši mnoštvo onih koji dolažahu k njemu i slavljahu ga, starac reče svojim učenicima, Zinonu i Isihiju: Čeda moja, nama je nemoguće živeti ovde, nego
reči, ko je kažu: Ako pođem i posred senke smrtne, neću se bojati zla, jer si Ti sa mnom (Ps. 22, 4). Jeretici ovi često dolažahu k svetome, čineći to ne radi neke koristi, nego želeći da mu natovare neku krivicu. Međutim, videći sebe da uvek
, s blagoslovom će i plod njihov u slast požnjeti (2 Kor. 9, 6). Silu ovog učenja on pokaza na delu. Kada mu pobožni ljudi dolažahu sa svojim potrebama, prepodobni im najpre davaše božanske pouke, pa im zatim predlagaše manastirski hleb i jelo.