Efesa napisa Pavle prvu svoju poslanicu Korinćanima, u kojoj pri kraju kaže: pozdravljaju vas mnogo Akila i Priskila s domašnjom crkvom svojom (16, 9). Po smrti cara Klaudija bi dozvoljeno Jevrejima da se vrate u Italiju, i Akila s Priskilom se vrati
u Hristu Isusu koji za dušu moju svoje vratove položiše, kojima ne ja jedan zahvaljujem nego i sve crkve neznabožačke, i domašnju crkvu njihovu (16, 3 - 4). Docnije opet vidimo Akilu u Efesu, gde deluje zajedno sa sv. Timotejem. Okovan u Rimu piše
, egzarh sa Savinom i Kriskentom uzeše Grigorija i povedoše na lađu. Za svetim Grigorijem pak iđahu njegovi roditelji i domašnji , plačući i ridajući zbog njega; a on ih tešaše i savetovaše da ne plaču, tvrdeći da će ga oni ubrzo opet videti zdrava i na
da ih čuje; i samo jednome od njih, đakonu Platoniku, dopusti da putuje s Grigorijem. Najzad lađa se otisnu i otplovi; a domašnji Grigorijevi sa roditeljima njegovim dugo plakahu za njim na obali, pa se tužni vratiše kućama svojim. Sutradan
ili gledatelja (jer je vreme, mislim, da se i kod nas teatri zavedu) na zevanje ne nateralo, no pače časove briga i domašnji ' nezgoda pune razgalilo, a pri tom - ako uši slušati ima - i nauku življenja pridodalo.
mnogo vremena, po dopuštenju Božjem, naiđoše bolesti i smrt na dom njihov, i na ljude i na stoku: porazboljevaše se svi domašnji njihovi, i za kratko vreme pomreše ne samo skoro sve sluge njihove, nego im i sva stoka uginu. A pošto oni što ostaše u
sebe. Evstatije se posavetova o tome sa svojom suprugom, i rešiše da noću otputuju. Tako i uradiše: potajno od svojih domašnjih kojih beše ostalo vrlo malo, i to bolesnih, oni uzeše svoja dva deteta, pa mesto skupocenih haljina obukavši
počeše da nas savlađuju, i nema takog junaka kao što si ti, da bi pobedio i razvejao neprijatelje Domaćin pak kuće i svi domašnji njegovi, slušajući to, čuđahu se i behu zaprepašćeni. I po celom selu pronese se glas, da se u njemu našao veliki čovek. I
bješe trinaest godina kad mu se obreza okrajak tijela njegova. domašnji njegovi, rođeni u kući i kupljeni za novce od stranaca, biše obrezani s njim.
beše u kući Filimonovoj. Tu se sabirahu hrišćani na molitvu. To nazivaše apostol Pavle, pišući Filimonu, tvoja domašnja crkva. U to vreme apostoli rukopolagahu svoje učenike za episkope, i to neke od njih na stalno mesto, a neke kao
putujuće po raznim mestima. I Filimon je bio jedan od ovih poslednjih. Apfija, Filimonova žena, pošćaše se i služaše domašnjoj crkvi. U vreme nekog praznika neznaboškoj boginji Artemidi, svi verni u Kolosaju behu po običaju sabrani u dom
i drugim gradovima, propovedajući reč Božju. A piše za njega da je bio i u Gazi episkop. Sveta Apfija strojaše domašnju crkvu u Kolosima, dan i noć služeći Bogu u postu i molitvi, i odmaraše svete koji su se trudili u propovedanju Evanđelja
Tome Sarija koji se zvao Jovan, razbole se u dvanaestoj godini od nervne bolesti i beše veoma opasan po okolinu. Njegovi domašnji ga svezaše i dovedoše Svetitelju. Tu ga privezaše za nogar kivota. I posle tri dana dečko potpuno ozdravi. I on je
da se unutra oganj razbuktao. A posle ponoći dečko ustade potpuno zdrav, i stade gromko hvaliti Boga. Roditelji i svi domašnji , čuvši Herimonov glas i govor, veoma se obradovaše, jer ga tri godine ne behu čuli da govori, samo je ječao. I prišavši k
dvojnih starešina, od njihovog primera i njihovih dela, narod se prema tom poznanju orijentisao u svekolikom svom domašnjem i društvenom bitu.