mu ljude, neznabožne idolopoklonike, te ustadoše na primivše hrišćanstvo blagočestive careve. Neznabošci dakle, nenavidnici Hrista i hrišćana, sabraše se i pod vođstvom zlog Dekija ubiše cara Filipa i njeovog sina sacara, zato što su poverovali
mu da će se za njega moliti Bogu pomoćniku, on ga otpusti. Kada blaženi Jovan dođe u svoju radnju, videše ga njegovi nenavidnici i dušmani, i govorahu jedan drugome: Nije li ovo onaj što se u gradu Trikali u Tesaliji javno odrekao Hrista, a sada se
Svojom, i što si me ukrepio da toliko stradam za sveto ime Tvoje. I sada pogledaj s neba i vidi šta smisliše protiv mene nenavidnici moji, i izbavi dušu moju od zamki njihovih i od ljudi krvopija, jer si dobar; sačuvaj me, da bi svi znali Tebe Jedinoga
, i kroz suze radosnice govoraše: A ovde On bi pogreben, i u treći dan vaskrse sa slavom. Kao dopuna tome piše se i ovo: Neki nenavidnici Jevreji dostaviše prvosveštenicima i književnicima, da Mati Isusova Marija svaki dan odlazi na Golgotu, i kraj groba
vradžbinom? - Kako se na nekoliko kilometara od njihovog manastira nalažaše drugi manastir, u dubokoj pustinji, ovi nenavidnici napisaše krišom od svog igumana pismo za taj manastir, pa kasno uveče dođoše keliji blažene Teodore i rekoše joj: Brate
Teodore, iguman ti naređuje da ovo pismo brzo odneseš u taj manastir. - Teodora uze pismo i hitno krenu noću u manastir. A nenavidnici ovo učiniše zato, da bi je zverovi rastrgli na putu, jer tamo beše vrlo mnogo zverova, [ 4 ] te niko ne mogaše proći tim
zato, da bi je zverovi rastrgli na putu, jer tamo beše vrlo mnogo zverova, [ 4 ] te niko ne mogaše proći tim putem noću. Nenavidnici govorahu među sobom: Da vidimo ovog "sveca ", kome se zveri pokoravaju, hoće li se vratiti čitav? - Kada Teodora iđaše
i ne znam ko dođe naređujući mi tvojim imenom da brzo nosim pismo onom igumanu, i ja odoh izvršujući poslušanje. - Tada nenavidnici , poznavši blagodat Božju u blaženoj Teodori, stadoše se kajati za svoju zlobu, i pripadajući k njoj moljahu oproštaj.
. Podstaknuti zavišću i gnjevom, oni smisliše da nagovore neke bestidne mladiće, da Teklu silom obeščaste. I ovi nenavidnici govorahu među sobom ovako: Tekla je čedna devojka, i zato je u volji velikoj boginji Artemidi; boginja sluša njene
, sabra se oko prepodobnoga bratija; i tako se na tom mestu obrazova kinovija. I dok blaženi Sava življaše tamo, nenavidnici njegovi u lavri proneše glas među bratijom da su zveri pojele Savu u pustinji. I oni se uputiše s blaženom patrijarhu
duhom kao da nije pretrpeo nikakvo zlo, i blagodaraše Boga za sve što ga beše snašlo, gotov i na veće patnje. A pakosni nenavidnici i tamo dopirahu do njega zlobom svojom: jer doznavši da neki bogobojažljivi ljudi odlaze k prepodobnom Avramiju radi
, mnogi iz carske palate, i tri poznate i bogate udovice razvratnog života: Marsa, Kastricija i Evgrafija. Svi ti nenavidnici svetoga Jovana, dogovarajući se među sobom, paštahu se da mu stvore neku krivicu, da bi mogli proturiti u narodu rđav
njihovim zapali se gnjev, koji se postepeno raspaljivao u požar mržnje protiv svetog ugodnika Božijeg. Neobuzdani nenavidnici stadoše na sve moguće načine ogovarati svetitelja, klevećući ga kako on, tobož, u svojim propovedima ne poučava nego