slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "dostojevskove".
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
unakazila i izgubila Lik Bogočoveka Hrista. I zbog toga se tamo sve zamutilo i krenulo u haos. Ali, to je polovina Dostojevskove vizije; a druga polovina je ovo: najveća dragocenost svih svetova, Lik Bogočoveka Hrista, sačuvan je potpuno u
je za njih ne samo ideja već strast, i to strast gorka ili slatka. Za sušičave umove Bog može biti anemična ideja, ali za Dostojevskove heroje On je psihofizička strast, jer se oni do krvi ili bore s Bogom ili posvećuju Bogu. Za njih Bog nije biblioteka koja
je tragično i užasno u svetu i večnosti. Iz prirode i večnosti, kao i iz zakona njihovih, bije neki neuklonjivi užas koji Dostojevskove antiheroje dovodi do rušilačkog i samoubilačkog očajanja .
kao moto evanđelski događaj o legionu . Dostojevskove heroje, te žive njegovim životom. Zadahnuti legionom, njihovi se umovi rasipaju, besne i legioniziraju boraveći u
ostalih ličnosti u delima Dostojevskoga. Ali to je tako nesumnjivo stoga, što je to osećanje bilo sastavni deo duše Dostojevskove . Ono je bilo razliveno po celom biću njegovom, ono neobično živo i neodoljivo realno osećanje lične svegrešnosti i
je oličenje Dostojevskovih hristočežnjivih stremljenja i evanđelskih shvatanja. U njemu se ogleda krasota i sila Dostojevskove duše. U blagom i mudrom podvižništvu pravoslavnom Dostojevski je našao mir burnom umu svom i metežnoj duši svojoj .
naše stvaralačke snage, već u izvanredno jakom srodstvu koje postoji između vascelog ruskog stvaralaštva i Dostojevskove ličnosti. U tom pogledu, Dostojevski se javlja pred svetom kao izrazitelj svih dubina ruskog duha, kao genijalan
o Dostojevskog. Pronicljiv i veran tumač duše negativnih heroja Dostojevskovih, čim je prešao na pozitivne heroje Dostojevskove , Mereškovski se otisnuo u tumačenje sebe, svoje religije, podmećući Dostojevskom svoja religiozna shvatanja i
. Biti Hrist . Dostojevskove čovečanske oluje stradanja? I čemu to, tako pogrešno sazdati čoveka, da neodgovorno grešeći, tek time ulazimo u pravu
kakva samo može biti: zajednicu ljudi u ime opštenja i sa budućim nesaglasnima sa nama. ( Zapis iz 187677 LN 83,533 ) . Dostojevskove široke vere u čoveka i u Hrista, vere i poverenja u slobodnu, neprinudnu sabornost Hristove Crkve ne mogu se pojmiti sva