i njihovim delima kao protivnika opstanka i interesa Srba u Turskoj. Osuđivao je arbanaške zločine nad Srbima, ali nije bio protiv Arbanasa kao naroda, osuđivao je egzarhijsku politiku nasilnog bugarizovanja Srba, kritikovao tursku upravu za nepoštovanje zakona i reda zbog čega su hrišćani bili nezaštićeni i obeshrabreni, ali je u svojim
bio učitelj u Kumanovu onda, kada u Kumanovu ne beše ekzarhijske stranke, kada su Kumanovci i sva ostala gorepomenuta mesta protestvovali protivu dolaska u Skoplje egzarhijskog vladike Doroteja, koji pošav da obiđe Skopsku eparhiju nije smeo doći u Kumanovo, jer je doznao da su Kumanovci protivu njega pripremili demonstracije te je zbog toga
i po kome je imala svoje regionalne predstavnike u Florini, Vodenu, Solunu, Poleninu (Kukušku), Sersu, Melnišu, Dramsku. Već 1912. godine imala je 1,373 egzarhijskih škola sa 2,266 učitelja i 78,854 učenika u celom regionu Makedonije. Danas je naslednica Bugarske Egzarhije Bugarska Patriaršija. Nakon Balkanskih i Prvog
31. decembra 1877. godine. Grad Niš i niška episkopija ulaze u period blagostanja i svog najvećeg procvata. Mitropolit niški Viktor odbacio je svoju titulu egzarhijskog mitropolita i pristao kao episkop uz srpsku mitropoliju i mitropolita Mihaila. Na dan svetog Simeona Mirotočivog 13. februara 1878. godine, osvećena je nova
, i one od mešovitih, u kojima 2 / 3 pravoslavnih stanovnika izjavi, da želi biti pod egzarhijom. Zatim se pristupilo organizaciji. Februara 1871. godine, donet je egzarhijski Ustav, a 1872. godine izabran je prvi egzarh, kao starešina samoupravne Bugarske crkve sa sedištem u Carigradu. Carigradski patrijarh nije hteo da odobri taj
šizmatičkom Crkvom. egzarhijskih episkopa, postavljale i episkope carigradske patrijaršije. Prvi egzarhijski episkopi u srpskim oblastima postavljeni su u Pirotu, Nišu, Skoplju, Ohridu i Velesu
koji nisu hteli da pristupe egzarhiji, pa su turske vlasti po svim eparhijama, pored egzarhijskih episkopa, postavljale i episkope carigradske patrijaršije. Prvi egzarhijski episkopi u srpskim oblastima postavljeni su u Pirotu, Nišu, Skoplju, Ohridu i Velesu. Za niškog episkopa postavljen je Viktor Čolaković Hilandarac (1797 - 1888); (
čovek, trebalo je da bude desna ruka Nikoli Rašiću (1858 - 1898), koga je knez Milan izabrao za vođu ustanka u Niškom sandžaku. Zbog svog oštrog protivljenja prema Egzarhijskoj propagandi, vladika Viktor nije hteo da rukopoloži Petra Ikonomovića za sveštenika. Kako prota Petar u svojim Uspomenama navodi, on je zajedno sa svojim ocem podneo
. Ipak, najveći doprinos Niškog Komiteta je svakako borba protiv Egzarhije. Za ovo je sigurno najzaslužniji prota Petar. Videli smo da je bio veliki protivnih egzarhijske asimilatorske politike, bugarskih škola i bogosluženja na bugarskom jeziku. Njegov rad na očuvanju i nacionalnog identiteta Nišlija ogleda se u tome što do kraja
Viktor Čolaković, iako Bugarin, nije želeo da nasilno da se bori za Egzarhiju. Čini se da on uopšte nije ni bio za nju, jer će kasnije kada je Niš oslobođen odbaciti svoju egzarhijsku titulu mitropolita i kao episkop pristati uz Srpsku mitropoliju i mitropolita Mihaila.
iz Kumanova. egzarhijski mitropolijski namesnik Aleksandar. Dobio je pet godina robije, koju je izdržavao u skopskom kazamatu. Nakon dolaska mladoturaka na vlast u Turskoj 1908, svi
, sa srpske strane, odgovoreno ravnom merom na bugarski teror. Pred istim izvanrednim sudom u Skoplju otpočeo je nov proces i opet se javio sada bugarski svedok jedan egzarhijski sveštenik koji je čuo kako su pripucale puške video kako je pao prota Aleksandar i kako je Jovan Cakić bežao, a kaput sve leteo za njim. Cakić se okrenuo egzarhistima u
veleško-debarski Varnava je razvio živu aktivnost u borbi protiv bugarske Egzarhije čija je zvezda već tamnela. Oslobođenje Južne Srbije donelo je uklanjanje egzarhijskih episkopa sa celoga područja, koje je pripalo Srbiji. Jedno vreme episkop Varnava je upravljao svim eparhijama na Jugu, ali je 1915. godine i on morao napustiti Južnu
, Ćir Nićifor, Joa nićije i Kalinik. Poslednji niški vladika za vreme turske vlasti bio je Viktor, rodom iz Kalofera u Bugar skoj, bivši hilandarski kaluđer i kasniji egzarhijski vladika. Sa oslo bođenjem od turske uprave 1878. godi ne, Niška, kao i Nišavska eparhija došle su u sastav Kneževine Srbije i Srpske pravoslavne crkve.
bugarske egzarhije šalje nekoliko svojih izaslanika u Pirot, koji nekoliko puta bezuspešno pokušavaju da poprave stanje. Arhiepiskop Partenije je na kraju od egzarhijskog Sinoda pozvan u Carigrad. Sinod ga je smenio i na njegovo mesto postavio Evstatija (1872 - 1878), poslednjeg episkopa nišavske mitropolije. Arhiepiskop Partenije