, sankhji, ranom budizmu i ranom hrišćanstvu. Nekad sa relativnim prihvatanjem sveta i njegovih vrednosti, a nekad sa ekstatičkim prihvatanjem [ 6 ] koje kulminira u ljubavi i požrtvovanju za sva stvorenja, bilo u okviru teističke interpretacije (
za moć, otežati oslobođenje, biti bliže bogovima, a dalje od ljudskog tragizma koji raskravljuje prianjanje. ekstatičko prihvatanje od modernih mislilaca nastojao je da artikuliše Niče u okviru dionizijskog načela amor fati. On je takav
, ali samo preko posrednika (muhhu); u Kanaanu - hazîn. Smatralo se da utišavanje osjetila omogućuje primanje vizija ekstatičko vidovnjaštvo (inducirano ili spontano). U Egiptu su se davala proroštva u svetištima.
zadržavanje nekoliko autobusa s učesnicima komemoracije na granici BiH i Hrvatske. ekstatičkim prožimanjem multiverzuma mogućih značenja i umnožavanjem identiteta umetnika, dela i "posmatrača" u novim
po formi razlikuju, a razlog za to jeste jer su ih apostoli, a kasnije episkopi prouznosili po nadahnuću Svetoga Duha u ekstatičkom porivu religioznog stvaranja, odnosno te molitve su bile harizmatične. U njima već postoji blagodarenje za Božiju
" idealnosti u tom realnom svetu, protiv svake potrage za "pravim" i "istinskim" koji bi bili s one strane stvarnog. Ekstatička intuicija takve jedne konstelacije elemenata sveta u kojoj život ništa ne narušava niti može da naruši, u kojoj je
poveruje da je spojiva sa poremećajima od kojih je patio, a u njegovom slučaju očigledno jeste bila spojiva. Da li je ovo ekstatičko poniranje u nebesku dubinu bila neka nadoknada, neka egzistencijalna satisfakcija za dugogodišnju osujećenost i
, inače bi odletelo). Niti je oslobođeno (sem u hiperboli), niti uhvaćeno (osim u elipsi): na tako neizvesnom putu a ekstatički (zaneseno) gazi po (ciljnom) tronu Kao da ne zna da dok putuje (na besciljnom putu dok je) - postoji, kad prestane s '
da bi ih potom opet zaledili, dozvolivši im sat vremena zviždanja, vikanja i skandiranja. Otvoriti im ventil da izduše ekstatički i kolektivno, naravno u kontrolisanom i fingiranom haosu protesta, koji je ništa drugo do, da ponovim, pokriće za
u šamanizmu. Šaman je izabranik« odozgo »i karakteriše ga obredna samoća, simbolička smrt m komadanje tela u ekstatičkom doživljaju ili u snu, duševno uzdizanje na nebo ili silazak u donji svet gde obavlja razgovor sa bogovima i duhovima. Za
islamske mreže (pre svega u podsaharskim oblastima Afrike) i evanđelisti (najviše u Južnoj Americi). Njih odlikuje ekstatička religioznost koju raspaljuju pojedinačne harizmatične ličnosti.
shvatanja "Bića po sebi" i čovekovog bića. Ta dva elementa jesu: razlika između Božije suštine i energija suštine i ekstatički karakter ljudske egzistencije. Ekstatički karakter, na bitijnom planu ljudske egzistencije, nezamisliv je i
. Ta dva elementa jesu: razlika između Božije suštine i energija suštine i ekstatički karakter ljudske egzistencije. Ekstatički karakter, na bitijnom planu ljudske egzistencije, nezamisliv je i nepojmljiv bez te razlike. Isihasti XIV veka ne bez
) sa drugačijošću drugih suština i individua. Samo čovek kao razumno biće poseduje tu mogućnost iz-stupljenija, ekstatičkog načina postojanja u odnosu na svoju suštinu i kroz njega opštenja sa bitijem drugih bića. Pri tom opštenju on se ne
je izvor poznavanja sebe kao razumnog neponovljivog bića, i poznanja egzistencijalnog, drugih bića. Ta iz-stupna, ekstatička energija opredeljuje čovekov način postojanja, tj. egzistencijalno ličnu drugačijost svakog ljudskog subjekta u