. Lektira Benjamina oslobađa Đinđićev autorski rukopis, on postaje povremeno narativan, metaforički, ludički , povremeno i intiman (iako je ta intima kodirana, šifrirana teorijskom sintaksom), onako kako je, na primer,
bezglasno usta na plejbek, ilustrujući radnju kao u nekakvoj pokretnoj slikovnici u sepiji. I najmanja naznaka ludičkog , ovde je u korenu sasečena.
sasečena. ludičko bivstvovanje na sceni likvidirano. Da su umesto glumaca nastupali scenski radnici i zaposleni u administraciji
. Glumcima tu nije toliko potrebna kondicija za psihosomatsko naprezanje do krajnjih granica, niti specifični ludički talenat, kao što je to u Urbanovim predstavama, koliko politička odluka da učestvuju ili ne učestvuju u predstavi sa
sveta ili, tačnije, načinima njenog izvođenja i konzumiranja kad se ona pojavljuje u programu nekih karneval ski, ludički projektovanih muzičkih festivala, kakav je Sabor trubača u Guči. Ali, i u slučaju kad se neka manifestacija etno zvuka
u hiljadama otvorenih očiju. ludičkog čoveka tehnološke ere?
ludizma. Tokovi informativne energije pristižu u ovaj sistem u najraznovrsnijim oblicima da bi se kroz proizvodni ludički proces pretvorili u estetsku energiju (informaciju).
činjenički sadržaj i usmeravanjem u potragu za onom njihovom sporednom i sekundarnom (ukoliko je uopšte ima) ludičkom dimenzijom. Teoretičar medija je danas u ljudski sasvim deprivilegovanoj poziciji svedoka činjenice da svet sve
, don Galo nam je bolje nego iko drugi od savremenika demonstrirao bitan i zaboravljen nauk, da nema svetosti bez ludičkog osmeljavanja, kao što nema ni prodorne, revolucionarne misli bez neustrašive ludosti mislioca
svakodnevnog života (šatrovačka i fenomenološka poezija, na primer). U smisaonoj jezičkoj igri, koja se po svom ludičkom duhu nadovezuje na dostignuća istorijske avangarde, parodira se skoro sve čega se pesnik dohvati od inflatornog
često počiva na pučkom vulgarizmu, na šoku i senzacionalnosti, na korišćenju arhetipskih motiva, u iskrivljenim i ludičkim prizorima koji se mogu ukazati samo umu nadrealističkog genija.
pesničkog subjekta. ludičke elemente, postavljene u funkciju znakovne igrivosti. U ovoj vrsti poezije dolazi do punijeg razmaha stvaralačke
, pomereno značenje). Tekst se doživljava kao jezički apejron, stvaralački haos, kome čitalac, pokrećući sve svoje ludičke potencijale, posredstvom asocijativnih mentalnih procesa, daje smisao. U tom procesu načelo slučajnosti je
rečeno: onog objekta a Avramovića što se mora izgovarati kao objekt malo a Avramovića), ako roman nije tesna ludička , da ne kažemo ludačka, košulja za ovaj robusni, razračvani žanr pred nama. U rableovskoj euforiji parodije, evo šta,
defaultu. ludičkim eksperimentima do srži pogađa apsurd svakodnevnice na ovim prostorima, ono što najviše fascinira je način na koji