prenošenje evharistijskog iskustva kao eshatološkog Carstva Božjeg. Ono dakle nije samo veza sa
, ali postavlja težište ne na istorijskog već na eshatološkog Hrista. Srž apostolske sukcesije je u tome što
Pridruženju naše zemlje Uniji daje se značenje eshatološkog događaja. U tom kontekstu drama naših života i
postojanja. Zbog toga su pojam Drugog i Osmi dan eshatološkog Carstva neraskidivo povezani. Budući vek je
, čoveka definišemo u perspektivi njegovog eshatološkog ostvarenja. Verujem da se u ovoj tački
, o dobrom i zlom slugi i nagradama na kraju eshatološkog procesa.
, to što vidimo u Liturgiji, to je slika budućeg, eshatološkog događaja Dolaska Hristovog. Kada se narod
. Prema shvatanja tog glavnog antropološkog i eshatološkog problema, hrišćanstvo se sa pravom može
neprestane eshatološke krize ovoga sveta, eshatološkog suda nad svetom koji je, po rečima Hristovim,
ima nečeg mučeničkog, nečeg proročkog, nečeg eshatološkog . To je svedo čenje i blagovešćenje dolazećeg
, što ga je merila i procenjivala kriterijumom eshatološkog Carstva Božijeg koje nije od ovoga sveta, ali
. eshatološkog su đenja svetu, kaže: Liturgijsko iskustvo i du
misli... Krajnje značenje tog svetootačkog, eshatološkog viđenja sveta se može izraziti jednom
univerzalnosti i individualnosti Božijeg eshatološkog dela:
predanje. Sv. Evharistija je mesto eshatološkog ostvarenja ontologije, ontologije