i njegove kolege na Univerzitetu Vašington (Sijetl, SAD) stvorili su ćelije mrežnjače osetljive na svetlost, zvane fotoreceptori , od kožnih ćelija odraslog čoveka. Zatim su presadili ove ćelije u mrežnjaču miša, pokazujući da se fotoreceptori
fotoreceptori, od kožnih ćelija odraslog čoveka. Zatim su presadili ove ćelije u mrežnjaču miša, pokazujući da se fotoreceptori normalno integrišu u okolno tkivo. Ovaj tehnloški poduhvat stvara novu nadu za razvoj lečenja oboljenja mrežnjače,
mrežnjače i da se identifikuju ciljevi lečenja. Retinitis pigmentosa je, na primer, nasledan poremećaj kod koga fotoreceptori počinju da odumiru. Ćelije mrežnjače dobijene od pacijenta koji je oboleo u sebi sadrže sve genetske mutacije koje su
u mrežnjaču da bi mogla da joj se povrati funkcija. Buduća istraživanja će morati da otkriju koliko se dobro presađeni fotoreceptori povezuju sa drugim tipovima ćelija u mrežnjači i funkcionišu kao integrisano kolo. Robert Lanza, glavni naučni
probudi, kada treba ici spavati a kada jesti. Sve te funkcije moraju biti uskladjene s majkom prirodom. fotoreceptori : cepici i stapici. Mada ovde nije prikazana ipRGC, radi lakseg shvatanja price zamislicemo da je to skroz donja
u naučnim krugovima opostojanju neštapićavih, nečepićavih fotoreceptora; oni su nastavili da verujuda su jedini fotoreceptori čepići i štapići kao da je zapisano u bibliji-i kako ne bi bili skeptični, na kraju krajeva, kao što i sam Foster zapaža,
za razliku od čepića i štapića. Lucas, Fosteri kolege su takođe otkrili da u miševima nečepićavi i neštapićavi fotoreceptori imaju ulogu u iniciranju refleksa zenice na svetlsot a ne samo cirkadijsko / bihejviralne funkcije kao što se ranije
bilo veoma važno sa anatomske strane gledišta-ganglijske ćelije koje postoje u unutrašnjoj retini, dok se klasični fotoreceptori (čepići i štapići) nalaze u spoljašnjoj retini, sugerišući dva paralelna i anatomski različita fotoreceptorska
objavila u svom izdanju iz 2008, komentare i izveštaje naučnicima i oftamolozima, da su nečepićavi, neštapićavi fotoreceptori konacno otkriveni u ljudima, koristivshi značajne eksperimenate Zaidi-ja i kolega na ljudima bez čepića i štapića.
Russell Foster, George Brainard, Charles A. Czeisler i Steven Lockley, su pokazali da su retinalne ganglijske ćelije fotoreceptori (bar u ljudima) za svesni vid a ne samo za ne-slika-formirajuce funkcije kao što su cirkadijski ritmovi, reakcije
vidljivu svetlost koji počinje iz unutrašnje retine i koji se čini da je aktiviran svetlošću pre prvog. Klasični fotoreceptori se takođe uklapaju u novi fotoreceptorski sistem, i postojanost boja može biti od velike važnosti kao što je Foster
. Suprahijazmaticka jedra (SCN) spoljasnjeg hipotalamusa sluze kao glavni bioloski sat organizma. Ganglijski fotoreceptori salju nesvesne, nevizuelne foticke informacije kroz retinohipotalamicki trakt do SCN-a i omogucavaju poravnanje
trakt do SCN-a i omogucavaju poravnanje unutrasnjeg bioloskog vremena sa spoljnim iz okruzenja. Ganglijski fotoreceptori zahtevaju mnogo vise svetlosti za odgovor nego cepici i stapici i imaju prag mnogo iznad onih za fotopicki vid. Mogu da
. Svaka mutacija (a ovo su veoma jednostavne i česte mutacije) koja izaziva zakrivljenje površine na kojoj su prisutni fotoreceptori , dovodi do izoštravanja primitivnog vida: senke koje organizam može da razazna postaju oštrije.
senki) na kraju vodi do kamernog oka, u kome mala rupica vodi u šupljinu ispunjenu vodom, na čijem kraju se nalaze fotoreceptori . U ovom stadijumu, životinja može jasno da vidi granice predmeta, pojedinačne linije, i da razlikuje predmete koji se