narodna sloga, to uvidja svatko. Za to su medju polapskijem Slavenima veoma rijetki veliki ljudi, a medju njih pripada Gotšalk , o kojem ćemo sada govoriti.

. On je bio kršćanin i nastojao je koliko je mogao, da i narod svojega područja privede na vjeru Isusovu. Svoga je sina Gotšalka odgojio dakako u kršćanstvu, a da bi se ne samo u vjeri, već i u naukama što više utvrdio, posije ga otac u namastir grada

i u naukama što više utvrdio, posije ga otac u namastir grada Luneburga, da uči knjigu. Medju svojim narodom nije mogao Gotšalk dakako ništa učiti, jer su polapski Slaveni bili narod nepismen. Ono malo kulture, što bi je dobili, da su se krstili,

, što bi je dobili, da su se krstili, nije se moglo kod njih primiti, kako se nije primala ni vjera Isusova. Dok je mladi Gotšalk u Luneburgu učio, ubije njegova oca njekakav saksonski uskok. Ovo se dogodilo prvijeh godina vlade cara i kralja

učio, ubije njegova oca njekakav saksonski uskok. Ovo se dogodilo prvijeh godina vlade cara i kralja Konrada II. Gotšalk , kako je njemačka ruka ubila njegova oca, osvoji ga golema jarost i strašna želja za osvetom ne toliko ubojici, koliko

, koliko čitavomu narodu saksonskomu, jer je držao, da je ubojstvo njegova oca bilo političke naravi, a ne privatne. Gotšalk odmah pogazi kršćansku vjeru, u kojoj je bio odgojen, i vrati se kao ljut neznabožac k svojim zemljacima. Oni ga odmah

, u kojoj je bio odgojen, i vrati se kao ljut neznabožac k svojim zemljacima. Oni ga odmah priznadu za svoga kneza, a onda Gotšalk prodre s vojskom u saksonsku zemlju koljući i paleći što mu je god došlo do ruku. Njekoliko tisuća Saksonaca pogine pod

što mu je god došlo do ruku. Njekoliko tisuća Saksonaca pogine pod mačem Gotšalkove vojske. Za njeko vrijeme zarobi se Gotšalk , ali saksonski ga vojvoda ne htjede ubiti, kako je mogao, jer je u Gotšalku poštovao velikoga junaka, a njegovo

Gotšalkove vojske. Za njeko vrijeme zarobi se Gotšalk, ali saksonski ga vojvoda ne htjede ubiti, kako je mogao, jer je u Gotšalku poštovao velikoga junaka, a njegovo bjesnilo po saksonskoj zemlji činilo mu se takodjer kao nješto plemenito, jer je

činilo mu se takodjer kao nješto plemenito, jer je potjecalo iz osvete, a osvetu ne drže svi ljudi za nemoralnost. Pošto Gotšalk zadade saksonskomu vojvodi poštenu riječ, da više ne će vojevati na Saksonce, pusti ga vojvoda na slobodu. U njegovoj

će vojevati na Saksonce, pusti ga vojvoda na slobodu. U njegovoj je zemlji već vladao drugi knez, koji se zvao Ratibor, a Gotšalk ne hoteći na silu otimati izabranomu knezu prijestolja i tijem uvaliti narod u nemire ode u službu danskomu kralju

i odluči, ako ga igda zapadne knezovanje medju njegovijem narodom, da će ga nastojati krstiti i prosvijetliti. Nije Gotšalk baš dugo čekao, da uzmogne kao knez izvoditi svoje osnove.

plemena na oružje, da se osvete Dancima, ali u odlučnom boju padnu junačkom smrti svi Ratiborovi sinovi. Onda se Gotšalk vrati medju Bodriće, i sva ga bodrićska plemena izaberu za svoga vrhovnog kneza. To je bilo god. 1044. Premda je narod

Premda je narod znao, da je njihov knez kršćanin, ipak su mu bili odani, jer su i to dobro znali, da je on veliki junak. Gotšalk je mirnijem načinom gledao da se nagodi u svijena razmiricama s Nijemcima i s Dancima, jer se bojao, da narod posve ne

Ratzeburg varošica u Meklenburg-Strelicu). Po malo se čitava zemlja napuni kršćanskijeh crkava i sveštenika, i Gotšalk se u srcu radovao, kako mu njegove osnove lijepo idu za rukom, te je mislio, da je za uvijek prošlo vrijeme, kada su se

gotšalk

O piškotih in zasebnosti

Nastavitve piškotkov