u ruke protivnika i bi odveden najpre u Drač, a odatle u Carigrad, gde je i umro. Za kralja u Zeti, kao grčki vazal, dođe Gradihna Borisavljević.
u Raškoj, tokom većeg dela treće decenije XII veka. Letopis Popa Dukljanina navodi da je Đorđev rođak i protivnik Gradihna , našao utočište u Raškoj i oženio se ćerkom raškog velikog župana. On potom pominje njegovog brata, koji je kao
snage su, posle dužih borbi, uspele da pobede i zarobe Đorđa u Oblunu, na Skadarskom jezeru. Novi kralj postao je Gradihna , zet jednog raškog župana, sin kneza Branislava, koji je, prema Letopisu, bio sin rođenog brata kralja Mihajla,
oko 1130) Geza II (1141 1162), koga je vaspitavao njegov ujak Beloš. U ovo doba, preminuo je i poslednji zetski kralj, Gradihna , posle celih jedanaest godina vladavine i sahranjen je u samostanu svetih Srđa i Vaha, na Bojani. Nasledio ga je sin
Komnina stići će na vlast Grubiša, Bodinov stričević, a u 1125., u okršaju pod Barom kralj Đorđe će poraziti Grubišu. Gradihna će se podići iz Zahumlja i upravljati Zetom i Trebinjem, a poslije njega sin mu Radoslav, opet obema oblastima, noseći
: Dobroslav (Bodinov brat), Kočapar (Bodinov sinovac), dva puta Đorđe (Bodinov sin), Grubeša (sinovac Kočaparov), Gradihna (brat Grubešin) i Radoslav (sin Grubešin). Kao poslednji navodi se Mihailo.