široku, dokle dođe na Krnovo ravno. Kada dođe na Krnovo ravno, al ' je adžo prvi dohodio i za njime vojske tri hiljade, sve hatlije ljute seratlije. Za Ded-agom do dvije hiljade, sve hatlije ljute seratlije. Tu mi Turci konje odjahaše, te umorne
, al ' je adžo prvi dohodio i za njime vojske tri hiljade, sve hatlije ljute seratlije. Za Ded-agom do dvije hiljade, sve hatlije ljute seratlije. Tu mi Turci konje odjahaše, te umorne konje izvodaše, pa konjima zopcu ustakoše, a Turci se rahat
pokosiše Kulina i konja mu. No, Turci ugrabiše Kulinov leš. Domalo poslije, piše Sarajlija, još nekoliko hiljade hatlije turskoga viknu dovu učiti, a to čine svagda pred slijepi i očajni juriš. Koji je, potom, bio strahovit. Ustuknuše i
; pa da odatle ide u Arnautluk da pokupi vojsku pod platu, pa da im čas pre u pomoć dođe da raju umire. Hatlije zarobljavaju Kara-Đorđev ćurak
planine Venčaca, sa svoji do 50 momaka čekao vojsku da mu dođe. Hatlije pođu da ji obletu, Kara-Đorđe nađe se prinuđen, te sa svojim momcima odstupi uz brdo u planinu Venčac, gdi Turske
pođu da ji obletu, Kara-Đorđe nađe se prinuđen, te sa svojim momcima odstupi uz brdo u planinu Venčac, gdi Turske Hatlije ne mognu ji goniti i tako se bitka prekrati. No tu padne u Turske ruke Kara-Đorđeva seksana - tovarni konj - sa puškarskim
Maksima iz Guberevaca, stranputicom. Boj se žestok otvori koji je čitav sat trajao, pa kad Karađorđe vide da će turske hatlije da ga obletu, nađe se prinuđen da sa svojim momcima uz brdo, uz Venčac planinu, odstupi. Hatlije ih ne uzmognu goniti, i
vide da će turske hatlije da ga obletu, nađe se prinuđen da sa svojim momcima uz brdo, uz Venčac planinu, odstupi. Hatlije ih ne uzmognu goniti, i boj se tako završi. No, tu padne Turcima u ruke Karađorđeva seksana - tovarni konj, sa puškarskim
alatom, i tu Turci umesto KaraĐorđa, zarobe samo njegov ćurak - gornju haljinu. Hatlije pod Tosunom otišli Batočini, uzme jedan deo vojske pa sam brzo iz Štiplja ode Batočini, gdi te iste noći k Batočini dođe;
Kara-Đorđe i sa konjanicima i pešacima naturi se za Turcima, stane ji goniti, gdi ji stigne, i sve pešake Turske a i mnoge Hatlije pobije, i Srbi lep šićar u hatovima, lepom oružiju, odelu novcu i drugim koje kakovim stvarima zadobiju.
vojskom, i nemognu po naredbi Kara-Đorđa udariti Turcima za leđa, zbog iznenadno nadošavše reke Bjelice. Hatlije izlete na nji udare razbiju, i Srbe u begstvo obrate, gdi mnoge Srbe izseku; i u ovim bitkama napadajućim na Jagodinu