od ribara da pomogne, ona im pomože, i Božjim Promislom izvukoše u mrežu i tri ljudska tela. Domna poznade u njima svetog Indisa , Gorgonija i Petra, uze tela njihova i česno ih sahrani. Kada car doznade, da neki mladić čuva i kadi grobove
dvorskih evnuha, koji ujedno beše upravnik dvora i načelnik carske trpeze, saznade za svakodnevno pošćenje Domne i Indisa . Pa mesto da se udivi takvoj strogosti njihova življenja, on se lati nasilja, i bijaše ih dugo, primoravajući ih da kažu
o njihovoj vrlini kao o nekom zločinu, klevetajući ih i ružeći ih. Pričajući starešini o krotkom i čistom životu Domne i Indisa , i o njihovom uzdržavanju od hrane, i o tome kako oni dobijanu hranu razdaju carevim protivnicima, ubogim hrišćanima,
, pa ćeš se uveriti da moje reči nisu lažne. Tada starešina evnuha, ujedno i upravnik dvora, uze ključeve od Domne i Indisa i ode da pregleda njihove odaje i sanduke. Otvorivši ih, on ništa ne nađe sem časnoga krsta, Novog Zaveta, dveju rogoža
, - gde su skupocene haljine, i ostale dragocenosti i nakiti? Pošto ne dobi odgovora, on ponovo stavi na muke Domnu i Indisa ; ali i time ništa ne uspe. Tada on naredi da ih odvedu na drugo mesto i drže u zatvoru, dok on ne izvesti o njima cara. A kada
, svetoga Antima, [ 6 ] prejemnika svetog Kirila, i poveri mu devojku da je isceli do careva povratka iz rata, a evnuha Indisa dodeli da joj služi. Episkop, razumevši Duhom Domninu (nameru, primi je rado, i odasla je u jedan devojački manastir. A
rat Onome koji je strašan carevima zemaljskim i oduzima im život (Psal. 75, 13). Uskoro posle toga, ne nalazeći Domnu i Indisa među žrecima koji služahu dvadaestorici najglavnijih lažnih bogova njegovih što behu u dvorcu, car upita gde su oni.
, liši ga čina, i da bi ga što više ponizio i osramotio odredi ga da služi kamilama u Klavdiopolju. [ 7 ] Dozvavši zatim Indisa , car ga vrati na pređašnju dužnost: da služi bogovima što su u carskom dvorcu. No Indis i nadalje služaše Jedinome
ka dvorskom idolištu dvanaest glavnih bogova. Posmatrajući žrece koji iđahu u belim haljinama, i ne videći među njima Indisa , car upita gde je on. A Indis u to vreme, obukavši se u vreću i zatvorivši se u svojoj odaji, tugovaše i plakaše zbog
se u svojoj odaji, tugovaše i plakaše zbog pogibije neznabožaca. O tome obavestiše cara. Car odmah dozva k sebi Indisa , i videvši ga u odeći tuge i plača razumede u čemu je stvar, pa ne pitajući ga o njegovoj veri i životu naredi da mu stave
svete mučenike: Doroteju odseče glavu, Mardonija sažeže ognjem, Migdonija živog zatrpa zemljom u jami, a Gorgonija, Indisa i Petra baci u more vezavši im o vrat vodenično kamenje. I tako ovi sjajni mučenici Hristovi završiše svoj podvig i
života u žuđeni kraj večnoga veselja. No naročito se ona radovaše zbog svog duhovnog brata i jednomišljenika Indisa , zajedničara njenog u duhovnom rođenju njenom krštenjem. A plakaše ona zbog sebe što jedino ona od sviju njih ne otide s
izvukoše na zemlju. Noć beše puna mesečine, i opi ugledaše mnoštvo riba, i usred njih tela triju mučenika: Gorgonija, Indisa i Petra. Ribare spopade strahovit užas, i oni brzo skupiše mreže i ribu, a tela svetih mučenika položiše na zemlju, pa
ribe i malo hleba, pa otploviše. A sveta devojka Domna priđe k telima mučenika, raspoznade svakoga, naročito dragoga Indisa , i stade ih s neiskazanom radošću grliti i celivati i tople suze obilno prolivati. A kada se podiže, ona ugleda na moru
vrati se kući svojoj. Isto tako i druga jedna žena, neznaboškinja, bolesna od slične bolesti, supruga nekog načelnika Indisa , bi isceljena svetim Zinovijem od svoje bolesti. Poražena ovim čudom, ona sa svojim mužem i decom poverova u Hrista. I