vreme Dekijevog gonjenja. Osudiše ga na raspeće, čemu on bi veoma rad. I čim vojnici sklopiše krst i položiše po zemlji, Pionije sam leže na krst, ispruži ruke i zapovedi vojnicima da mu prikuju eksere u ruke. Krst bude usađen u zemlju naopako, i pod
svih koji se vesele u Hristu Isusu Gospodu našem, kome slava vavek, amin. PIONIJA , prezvitera Smirnskog, i onih s njim
i vrlinske končine, pobuđivali sebe na ugledanje na njih. Sa tog razloga treba slaviti i uspomenu svetog mučenika Pionija . Jer on, dok beše u svetu, mnoge obrati od demonske zablude k Bogu. On beše apostolski muž. I kada, ovenčan mučeništvom,
svetog sveštenomučenika Polikarpa, episkopa smirnskog. Tom prilikom nečestivi neznabošci uhvatiše prezvitera Pionija , revniteljku pobožnosti Savinu, Asklipiada, Makedonija, i prezvitera saborne crkve Lina. Jer tada beše u jeku
s vojnicima reditelj idolskih žrtava Polemon, koji je tražio i vukao hrišćane na pogano žrtvoprinošenje. I on upita Pionija : Znate li za zapovest carsku kojom vam se naređuje da žrtvu prinesete bogovima? Pionije odgovori: Znamo za zapovest
naročito Jevreja, kojih beše vrlo mnogo u Smirni, sleže se na prizor. Pošto svete izvedoše na sredinu, Polemon im reče: Pionije , pokorite se carskoj naredbi, kao što i ostali učiniše, i prinesite bogovima žrtve, da ne biste bili ljuto mučeni. A
, pokorite se carskoj naredbi, kao što i ostali učiniše, i prinesite bogovima žrtve, da ne biste bili ljuto mučeni. A Pionije , pruživši ruku k narodu, stade svetla lica govoriti narodu: Ljudi smirnjani, koji se hvalite lepotom grada i time što
i s njim gradonačelnici, i sav narod, saslušaše ga u velikoj tišini. Zatim neki građani, zajedno sa Polemonom, moljahu Pionija , govoreći: Pristani, Pionije, jer te volimo zbog tvoje dobrote i krotosti, i želimo da ostaneš živ; zaista je prijatno
, saslušaše ga u velikoj tišini. Zatim neki građani, zajedno sa Polemonom, moljahu Pionija, govoreći: Pristani, Pionije , jer te volimo zbog tvoje dobrote i krotosti, i želimo da ostaneš živ; zaista je prijatno i slatko živeti i gledati
, nego da vam bude jasno da idemo u tamnicu i na smrt za Boga našeg. Pokušavši da mnogim drugim laskama pridobije Pionija , ali bez uspeha, Aleksandar reče: Našto trošiti mnoge reči, kada oni ne žele da ostanu u životu A narod tražaše da
, ali bez uspeha, Aleksandar reče: Našto trošiti mnoge reči, kada oni ne žele da ostanu u životu A narod tražaše da Pionija metnu na vidnije mesto, kako bi svi mogli čuti reči njegove. Ali Polemon ne dopusti, bojeći se da se u narodu ne stvori
mogli čuti reči njegove. Ali Polemon ne dopusti, bojeći se da se u narodu ne stvori metež i uzbuna. I reče Polemon svetom Pioniju : Ako nećeš da bogovima prineseš žrtvu, onda bar ući u njihov hram? Svetitelj odgovori: Kakvu će korist imati idoli od
nije uspela, ona je vezanu otera u neke puste planine, gde su je verni krišom hranili. Potom na veliko zauzimanje svetog Pionija , ona bi izbavljena od uza i od robovanja gospođi svojoj. Sada pak sveti Pionije se bojaše da je njena gospođa, poznavši
: Taj i taj prineše žrtve, a zašto vi nećete? Sveti Pionije odgovori: Svaki ima svoju volju. Što je meni do toga? Ja sam Pionije . - I srđaše se narod na svetog Pionija i one s njim. I jedva dođoše do tamnice, jer ih narod umalo ne pobi. A kad uđoše u
nećete? Sveti Pionije odgovori: Svaki ima svoju volju. Što je meni do toga? Ja sam Pionije. - I srđaše se narod na svetog Pionija i one s njim. I jedva dođoše do tamnice, jer ih narod umalo ne pobi. A kad uđoše u tamnicu, zatekoše tamo u okovima za Hrista