jedanput ali ovog puta na srpskoj i šumadijskoj ćirilici, a ne na hrvatskoj latinici, i bez prekodrinske varijante sa infinitivom već sa "da budete" kako se i govori sa ove naše strane Drine.
iz III-2 svaki dan kupuje za užinu, ali ne zna da se u srpskom jeziku predlog za (kao ni ostali predlozi) ne upotrebljava s infinitivom . Ali, njoj to i ne treba. A da li treba urednicima i voditeljima? Da vidimo.
iskazuju na različite načine, npr. imperativnost se u gls. (ali ne i u srp. jeziku, osim u instrukcijama) iskazuje i infinitivom , npr. Změrom sedźeć, samo gls., ali ne i srpski, ima mogućnost iskazivanja posebnog modalnog značenja infinitivskim
, u množini se vraćamo dobro poznatim pravilia za građenje prezenta - Können kao i svi modalni glagoli se kombinuje sa infinitivom bez zu. Primer:
da se srpski standardni jezik oslobodi psihološkog tereta kojim ga je pritiskao hrvatski jezički standard, u kome se s infinitivom i nekim drugim sintaksičko - - stilskim kategorijama tendenciozno preterivalo. Nijednom pa ni srpskom jezičkom
" (E. Fekete). infinitivom (npr. Hajde da zapevamo) niti infinitiv da-konstrukcijom (npr. Razumeti znači oprostiti), što se naziva odnosom
dopunske distribucije. U drugim slučajevima takva zamena je moguća, pri čemu rečenica sa da-konstrukcijom ili infinitivom ostaje pravilna i ne menja značenje (npr. Možete da uđete / / Možete ući), što se naziva odnosom fakultativne
); bezlične konstrukcije koje u predikatskom delu imaju lekseme šteta, muka, lako, korisno i sl. obično dolaze sa infinitivom (npr. Šteta je propustiti tu priliku), ili dolaze isključivo sa infinitivom (npr. Lako je biti naknadno pametan);
muka, lako, korisno i sl. obično dolaze sa infinitivom (npr. Šteta je propustiti tu priliku), ili dolaze isključivo sa infinitivom (npr. Lako je biti naknadno pametan); infinitiv je čest i u konstrukcijama s modalno upotrebljenim glagolima imati
Srpske, Hrvatske. infinitivom . Naime, nije ispravno reći kafa za poneti, što je primer sa kojim se najčešće srećemo. Alternativa za ovaj izraz bila bi
, nepravilnu upotrebu predloga "sa" uz instrumental, nepravilno izvedene imenice, nemacku konstrukciju recenice s infinitivom itd. itd.... Sem toga, clanak moze da bude podeljen na dva dela kako bi se, bar nekako, razabrala poruka autora Mogu da se
objekta, tipično za čitav niz glagola uz koje je česta realizacija prelaznosti objekatskom rečenicom i infinitivom . Reč je o tzv. glagolima duhovne delatnosti (za razliku od glagola konkretne fizičke delatnosti): glagoli govorenja
znanja o poljskom jeziku podvlači se da su oblici sa - l participom karakteristični za govorni jezik, dok su oblici sa infinitivom pre svega odličje pisane verzije poljskog jezika (isp. Encyklopedia 1991, str. 41, s. v. czas przyszły).
intervencije; transformisanje izvesnih sintaksičkih konstrukcija, poput apsolutnog dativa i akuzativa sa infinitivom , u pravcu njihovog supstituisanja ekvivalentnim sredstvima; zamenjivanje određenog kruga leksema, markiranih
naši normativci proganjaju konstrukciju kafa za poneti, burek za poneti, takođe upliv stranog jezika, jer predlog sa infinitivom ne ide, mada ne mogu da smisle adekvatnu zamenu. Nije omiljen ni izraz iz razloga, kao ni po pitanju (rasprava po tom