, gde god se čulo za despotovu smrt, tako da su se Ismailjćani čudili. A i od njih su mnogi istinski plakali za
lađama po ostrvima spasoše se u svoje krajeve. Ismailjćani tu uzeše neiskazanu množinu bogatstva "(
i kroz celu državu njegovu i od sviju naroda koje Ismailjćani baciše pod svoje noge; (bio je) divan i
utvrđivaše i ostale svoje gradove, a one koje su Ismailjćani pre samovlasno otrgnuli, njih zauze. A sudije,
bezbrojno mnoštvo naroda: Persijanci, Ismailjćani , Jevreji i hrišćani, i svi načelnici i
je narod Božji, a od Ismaila su proizašli Ismailjćani , koji se još nazivaju Saracenima i Agarjanima.
s radošću otpraznovaše svoj praznik. U to vreme Ismailjćani [ 21 ] ratovahu sa Grcima, i pobedivši grčku
Simeonu ljudi raznih naroda, plemena i jezika: Ismailjćani , Persijanci, Jermeni, Gruzini, Homeriti,
i Jermeni gde primaju sveto krštenje; Ismailjćani [ 10 ] dolažahu u grupama, po dvesta, po trista, a
u ambaru. Ostali ostadoše u šumi sa konjima. A Ismailjćani mišljahu da je on sa pukom ušao u grad, u kome se